Sjećam se negdje tamo na prelasku tisućljeća (koju godinu prije i koju godinu poslije) kako je jedan mega-popularni Limp Bizkit odradio turneju u ‘tri i pol’ europska grada i to samo tamo gdje se Fred Durstu sprdnulo svratiti jer mu je simpatično izgledalo iz privatnog aviona… A oni su samo jedan blesavi primjer!
Premotajmo sve skupa u novu internetsku eru gdje s hashtagovima olakšavamo pronalazak neke ključne riječi, a ograničavanjem broja znakova u postu informacije dijelimo gotovo u real-timeu. Češće se žalimo radi #firstworldproblems nego realnih sranja, pa smo i glazbeni biznis doveli do toga da isti taj Limp Bizkit u jeku europskih ljetnih festivala dolazi u jedan Varaždin, da Bon Jovi dolazi u ‘bizarnu svjetsku pripizdinu’ Zagreb, da Metallica toča noge u hipodromskom blatu i da jedan Crowbar svira u simpatičnom klubu za 200-tinjak nezasićenih entuzijasta.
Kako se u tom poslovnom kapitalističkom gramzivom kaosu jedva snalaze bendovi koji su sagradili svjetsku karijeru, što da točno naprave neki naši kvartovski likovi?! Osnovati bend, nadjebavat’ se sa susjedima ili predstavnikom stanara jer je u skloništu više gajbi pive nego muzičke opreme, smisliti pjesmu, pogoditi žicu dijela publike, maltretirati se u kombiju i svirati koncerte, snimiti nešto s ‘frendom koji ima miksetu’, puštati svoj grind-hardcore CD ujni i baki… Čini se logično. I dovoljno. Zar ne?
E, pa ipak – nije! House of Pablo priča je koja pokazuje i lokalnu uspješnost, i dobre koncerte, i solidnu posjećenost, ali i jednu simpatičnu ideju koja nadilazi sve- Kao što je i moćni Roadrunner Records u jeku nu-metala u isti autobus stavio masu svojih žanrovski sličnih bendova i poslao ih na Roadrage turneje, tako smo dobili i jedan domaći – ‘Do It Yourself’ kolektiv.
Za House of Pablo znate svi koji ima smisla da to znate, a imena Killed a Fox, Muscle Tribe of Danger and Excellence, Straight Outta Fridge, Malady Lane, Reflex Kid i polu-imenjak She Loves Pablo samo dodatno utabavaju put svima koji jedan bizarni vikend žele provesti sa zagrebačkim rock incestom!
Krenulo je činjenicom da dijele prostoriju za probe, a u abnormalno puno slučajeva i članove benda. Ako mi se mozak nije do kraja izdimio i ako je diferencijalna jednadžba ispala okej, onda se čini da tih 6 bendova imaju po 4 člana, što bi ukupno dalo 24 radnih mjesta.
A kada pobrojite sva imena, prezimena, bratstva i jedinstva, čini se da u tih 6 bendova svira samo 14-ero ljudi! Neki u jednom, neki samo u dva, neki samo u tri, a neki u ‘samo’ četiri benda odjednom. Braćo Jambrošić, objasnite nam gdje ste nabavili dodatno vrijeme u 24 sata koliko jedan dan ima. Hvala unaprijed…
Bilo kako bilo, činilo se logičnim da jedni druge prime za ruke i krenu dolinom bendovske smrti. Sviraju zajedno, bacaju pjesme zajedno, ali ono što je najbitnije – zajebavaju se zajedno, cugaju zajedno i otkrivaju hrvatski smisao života. Ako uopće postoji…
Nakon rasprodanog festivala u KSET-u krajem 2013., dečki su snimili po dvije nove pjesme, pljusnuli ih na najnoviju najaktualniju najjebeniju najcool kompilaciju koja se još puši od svježine, i kreću na rijetko viđeno trodnevno putovanje. Prvo dva dana Tvornice u kojoj će se raspodijeliti na petak (Killed a Fox, Muscle Tribe…, Straight Outta Fridge, Elephant Stalker) i subotu (Malady Lane, Reflex Kid, She Loves Pablo, Mahatma), a u nedjelju slijedi povratak u KSET s nejasno mamurnim konturama kojih će se sjećati samo najsnažniji i najprisebniji.
Kako drugačije ići kroz ovaj svijet nego – zajedno? Uspjeli ili ne, uspomene i priče ostat će zauvijek! Vidimo se na podiju, na stageu, na šanku i na WC-ima…
