Britanski melodični metal bend The Raven Age nastupit će kao predgrupa Iron Maidenu, 27. srpnja u splitskoj Spaladium Areni.
Bend su 2009. oformili gitaristi Dan Wright i George Harris, sin basiste Iron Maidena, Stevea Harrisa, da bi par godina kasnije kompletirali line-up. Michael Burrough je preuzeo ulogu vokala, Matt Cox je na basu, a na bubnjevima Jai Patel.
Pred nastup u Splitu povodom “The Book Of Souls” svjetske turneje Iron Maidena, na kojoj ih prate kao predgrupa, porazgovarali smo s Georgeom Harrisom.
Epskog je prizvuka i melodičnih refrena, i otprilike tako zvučimo. Na turnejama smo primjetili kako su za našu glazbu zainteresirani ljudi svih dobnih skupina, što je super, ali uvijek smo smatrali da ćemo više privući mlađu publiku, baš zato što smo nešto moderniji. Mislim da je to zato što smo puno melodičniji i nismo onako brutalno heavy.
Spomenuo si da ste odrastali uz moderniji metal. Koji bendovi su imali najviše utjecaja na vas?
Svi članovi benda su otprilike u sličnom điru što se tiče muzike, ali Dan i ja smo nešto više u bendovima kao što su Killswitch Engage, Trivium, Bullet For My Valentine, Avenged Sevenfold. A kako smo se ufuravali u metal, tako su i ostali bendovi dolazili, pa smo se u glazbenom smislu počeli ugledati i na bendove kao što su Parkway Drive, As I Lay Dying i njima slični.
Kao gitaristi smo bili fascinirani s njima. Ugledali smo se na njih kako smo se razvijali s našom muzikom, ali ne toliko na scream vokale po kojima su ovi bendovi poznati, koliko su nas se dojmile melodije i ‘catchy’ dionice koje su nam se najviše sviđale.
Istoimeni EP ste izbacili prije dvije godine. Tematski gledano, o čemu pjesme govore?
Tri su pjesme i jedan intro, “Uprising” je kraća pjesma koja govori kako bi se čovjek trebao zauzeti sam za sebe te da ne bi trebao dopuštati drugim ljudima da te kontroliraju i govore što da radiš. Dakle, da se boriš protiv toga i imaš čvrste stavove, o tome govori ta pjesma iako je u pitanju samo intro.
“Eye Among The Blind” se bazira na religioznosti. Govori o mladom dečku ili djevojci koji potječu iz jako religiozne obitelji i ne znaju kako se nositi s time, trebaju li vjerovati ili ne, odnosno pokušavaju sami pronaći svoj put. Također, mnogo pritiska dolazi upravo od strane njihove obitelji, ali i cijele zajednice. Oni zapravo žele naučiti i imati svoje mišljenje, na koje drugi ljudi neće utjecati.
“The Death March” se bazira na istinitoj priči, odnosno interesantnoj knjizi koju sam pročitao, zove se “The Man Who Broke Into Auschwitz” Denisa Aveya. “Angel In Disgrace” također ima religijske elemente. U pravilu govori o religioznim osobama koje su vjernici cijelog svog života, da bi im na kraju bio zabranjen ulazak u raj.
Ubrzo planirate izdati i pravi album prvijenac?
Nažalost još ne znamo datum izlaska albuma. Ali mogu potvrditi da je album snimljen, produciran i da je spreman za izdavanje. Producirao ga je Matt Hyde, čovjek koji je već radio s bendovima kao što su Slipknot, Trivium, Bullet For My Valentine i još mnogo drugih. On je zaista super lik s kojim možeš raditi.
Za datum izdavanja još nismo ni sami sigurni, a i još uvijek nismo potpisali ugovor s nijednom diskografskom kućom. Doduše, tijekom ove turneje smo saznali da postoji interes od mnogo različitih etiketa, tako da ćemo pričekati da prvo potpišemo ugovor. U svakom slučaju, jedva čekamo da napokon izdamo taj album. Jako smo uzbuđeni zbog toga.
Znate li barem hoće li to biti još ove godine?
Da, mislim da bi trebao biti vani još do kraja ove godine.
Pretpostavljam da si krenuo rano sa sviranjem gitare. Kako je bilo odrastati u takvom okruženju, uzevši u obzir glazbenu pozadinu u tvojoj obitelji?
Nikada nisam bio prisiljen da se bavim muzikom ili sviram gitaru. Zapravo, prvo sam počeo sa sviranjem bas gitare, što i nije čudno jer sam kod kuće bio okružen s njima (smijeh). S 12 ili 13 godina sam uzeo jednu i svirao otprilike godinu dana, dok sam se gitare dokopao s 14 godina. Tada nisam planirao ništa ozbiljno s tim, samo sam se zabavljao i svirao pjesme koje su mi se sviđale. Sve dok nisam napunio 17, onda sam počeo pisati pjesme i shvatio sam da je to nešto s čime se želim baviti.
Ali da, kao što sam rekao, što se glazbene pozadine u obitelji tiče, tata me nikada nije prisilio na bavljenje glazbom. Pretpostavljam da je to ipak nešto što je bilo spontano preneseno na mene. I na takav način i dalje funkcionira.
Jesi li dobio neki savjet od oca, koji ti je bio koristan za promoviranje benda i snalaženje kroz sve aspekte glazbene industrije?
Da, naravno, on me uvijek savjetuje i govori što misli. Jako je fer i ne osuđuje zbog ničega. Uvijek kaže: “Uzmi ili ostavi, ne moraš slušati mene, to je ipak tvoj bend” (smijeh). Tako da je lijepo imati slobodu u onome što radiš. Ali gotovo cijelo vrijeme nam daje savjete. Također i što se tiče nastupa, kaže nam što možemo očekivati od neke zemlje i njihove publike, naročito ako na nekim mjestima sviramo po prvi puta.
Nekada nas upozori kako je neka publika nešto više ležernija, ali da se ne brinemo zbog toga jer to ne znači da publika ne uživa u nastupu, nego na tim područjima na takav način uživaju u glazbi. Takve stvari nam govori i uvijek je od velike pomoći. Uvijek je pun savjeta (smijeh).
Lijepo je za čuti što vam je tako velika potpora…
Da, svakako da je.
Trenutno ste na turneji s Iron Maiden, s kojima ubrzo dolazite u Hrvatsku. Kako vam je biti na turneji s jednim od najvećih metal bendova svih vremena i nastupati pred tisućama i tisućama ljudi?
Zaista je nevjerojatno. Uopće ne mogu riječima opisati kakav je to dobar osjećaj za nas. Toliko dugo smo iščekivali ovu turneju, i evo sada smo na više od pola puta. Bili smo jako uzbuđeni što ponovno dolazimo u Europu, jer smo ovdje već imali priliku nastupati kao potpora Mastodonu, Gojiri i mnogim drugim bendovima.
Već smo na nekim mjestima u Europi svirali i tamo smo primili jako dobre reakcije publike. Ali opet, tu je i Hrvatska, kod vas još nikada nismo bili, i jako se veselimo 27. srpnju, jer znamo da je Hrvatska prelijepa zemlja.
Rekao si da vas tvoj tata zna pripremiti za publiku u svakoj od zemalja. Kakva očekivanja imate od naše publike i naravno, što mi možemo očekivati od vas?
Iskreno, ne znam što očekivati, nisam još proveo istraživanje o hrvatskoj publici (smijeh). Ali znam da je Hrvatska jako zainteresirana za rock’n’roll i metal muziku. Tako da se nadam da će nas čekirati i dobro prihvatiti (smijeh). A što se nas tiče, jako smo energični na pozornici. Ipak smo mlad bend, pa smo i samim time jako željni da se naša poruka proširi dalje. Divlji smo i energični, a to publika može i očekivati od našeg nastupa.
