Dvije godine nakon vrlo dobro prihvaćenog prvijenca “Noge/Ruke/Glave” bend Gatuzo je nedavno izdao “!” kojim su pokazali da i kod nas ima žestokog garažnog rocka na materinjem jeziku. Samo bubanj, gitara i vokal su se pokazali kao prava dobitna rock-kombinacija uz prljavu produkciju, a što se događalo u te dvije godine od našeg posljednjeg intervjua, uz pivu su nam ispričali Damir i Goran, kao da smo najbolji prijatelji iz mladih dana.
Prošle su dvije godine od prvijenca “Noge/Ruke/Glave“. Kako gledate na ovaj period od tada do danas?
Damir: Glupo je sad govoriti da bih nešto mijenjao, to nema smisla jer bi tada to bio drugi album. Zadovoljni smo sa svime, budući da nam je to bilo prvo pravo snimanje u studiju i dali smo svoj maksimum. Nakon albuma smo odsvirali cijelu Hrvatsku i Sloveniju.
Album je napravio svoje, na njemu su bile pjesme koje su presjek naše dotadašnje karijere, pa je zato i bilo nešto više glazbenih stilova, dok smo do ovog albuma ipak stvorili svoj zvuk, što se jasno i čuje, tu smo se našli i zaokružili cijeli pojam kao Gatuzo. Prvi album je ipak najteži…
Mnogi kažu da je drugi najteži jer su tada ipak očekivanja veća…
Damir: Da? Ne znam, nama je nekako bio veći gušt raditi ovaj drugi album nego prvi. Baš smo se guštali, sa smislom smo ga radili i nismo nikud žurili. Nismo imali nikakav presing, samo smo imali malih problema s ljudima koji će raditi s nama.
Studijski dio je stvarno super prošao, sve smo snimili u dva tjedna, ali natezanje do toga je bilo dugačko, skoro pola godine. Najgore od svega je što svi kažu da sve znaju raditi, pa kad krenemo vidimo da to nije tako, skužimo da pola toga nitko ne zna raditi.
Vidi se jasan smjer promjene u produkciji, prvi album je bio dosta kristalno čiste produkcije, dok je na ovom ostavljen pravi prljavi garažni zvuk…
Goran: Na to smo i ciljali, jednostavno, taj garažni zvuk je nama i prirodniji.
Damir: Mi smo tražili, dosta smo se mučili naći čovjeka koji će nas producirati, a čovjek koji nas je producirao je zapravo pored nas već duži niz godina, znamo ga već sedam-osam godina i prije smo s njim svirali, a nismo znali da se on upustio u te poslove. Čuli smo njegove radove i zaključili da super radi. Iznenadili smo se kako Marko super radi i brzo smo ugovorili suradnju.
Goran: Htjeli smo da bude dobro i žestoko, ali opet nismo htjeli da zvuči kao da smo se sami snimili na jedan mikrofon. Htjeli smo da se osjeti sva ta garaža i alternativa, da bude žestoko i da ne bude ispolirano.
Damir: Na drugom albumu smo znali što hoćemo, a na prvom, jebiga… Prvi put ideš u studio, dobili smo producenta, Igora Ivanovića koji je dobar dečko, mi smo s njim super, ali je i njemu bilo prvi put u tome, u takvom tipu glazbe. Mislim da smo u tom trenutku izvukli najbolje iz tog albuma što smo mogli. Sada je bilo puno lakše jer smo znali što želimo, a i Marko je imao mnogo ideja.
Smatram da je jako bitna kemija između benda i producenta…
Goran: Ako se producentu ne da raditi s nekim, nema pomoći tom materijalu, a i obratno. Trebate se međusobno skužiti i tada se iz materijala izvuče najbolje što se može.
Da riješimo i drugu glavnu razliku između prvog i drugog albuma, a to su tekstovi. Već smo se malo dotakli njih ranije… Jesu li vas smetale tolike kritike na tekstove?
Damir: Ma nije me smetalo, hmm, samo nisam bio skužen, u tome je bila stvar. Možda su oni bili malo teži… Krivo ti je kad te netko ne skuži, normalno da ti je krivo. Ali opet su te kritike bile motiv za daljnji rad, da krenem naprijed, da se popravim i razvijam, te se nadam da se glazbeno i dalje razvijam i da ću se i u budućnosti razvijati.
Mnogi kritičari spominju i tvoj vokal kao lošu stranu benda…
Damir: (smijeh) Užasno mi smeta, mo’š si mislit’. Ne smeta me to, ja imam svoj stil pjevanja i to je to. To je uvijek tako s novim bendom, dok se ljudi ne priviknu na vokal. Nisam tu da pjevam na Dori ili neke pop-pjesme, nego garažni rock. Ja pjevam iz srca i ako je tu neki falš, tako to mora biti, jednostavno volim te nesavršenosti. Isto je i kad sviram gitaru, ne mora svaki ton biti u ljestvici…
Goran: To možemo najbolje vidjeti u hrpi naših bendova gdje mnogi pjevači ne znaju pjevati, a opet su popularni.
Posebno kad vidim kakvi sve pjevaju po britanskim indie-rock bendovima, naši pjevači su još odlični…
Goran: Ali to je kod nas da nitko neće reći da je netko od naših pjevača loš pjevač ili da je nešto loše otpjevao… Jebiga, nisu to vokali kao Robert Plant.
Damir: Mogu ja otpjevati, možda bih volio da znam bolje, ali je bitno da sve što mi radimo, da radimo iz srca, dajemo sve od sebe. Ako nekom smeta moj vokal, nek’ upali Narodni radio.
Izgleda da ste na ovom albumu našli odličnu suradnju s diskografom, press-materijali su poslani dosta rano, puštale su se vaše pjesme premijerno, već su vani dva singla, tu je bio i početni popust za fanove u prvom tjednu prodaje…
Damir: Mi smo to tražili jer je to nama najbitnije. Kad album izlazi, treba se najaviti, ljudi trebaju znati da on izlazi. Ne možeš objaviti album pa onda nešto kemijati. Treba sve biti unaprijed pripremljeno, trebaš ljudima dati poneku pjesmu, izgled covera… To je nešto sasvim normalno vani u svijetu, tako se to radi, da se malo zagrije teren prije samog izlaska albuma. Super je da smo se skužili s Dancing Bearom i tako se to mora raditi i ne može biti drukčije.
Goran: Oni su se dosta potrudili oko toga i sretni smo što smo se našli s njima i što možemo konačno normalno raditi svoj posao.
Na albumu ste koristili i neke instrumente koji baš i nisu tipični za rock…
Goran: Harmonika je uletjela sasvim slučajno.
Damir: Baš ta usna harmonika za “Paniku” ima svoju priču… Slučajno sam imao usnu harmoniku uz sebe i kako smo snimali vokale, tako sam rekao idem si malo zagrijati vokal na nju i kako pjesma počinje iz ‘e’, tako sam malo krenuo ‘tuliti’ na nju. Svidjelo nam se, pa smo to i snimili i ostavili na albumu. A ova zadnja, bonus…
Goran: Totalno je slučajno nastala. Nas dvojica smo išli jedan dan s probe do Marka u studio na pivu, a tamo su bili dečki iz Grette, Hrvoje i Ćubi. Tamo se nalazio omnikord, to je neki instrument, valjda iz ’80-ih., nešto kao sintisajzer… Uzeli smo to, zajebavali se, počeli svirati “Prljave ruke”, Damir je uzeo gitaru, nešto smo svirali, lupkali, pa je Marko uzeo mikrofon i rekao ‘ajmo snimit to. Hrvoje je uzeo drugu gitaru, uzeli smo još šuške i rifljaču.
Damir: Nama je to bilo komično, lijepo smo se zabavljali i snimili iz jednog ‘takea’.
Goran: Ništa tu nije bilo dogovoreno, već sve spontano iz prve. Kad smo čuli tu pjesmu nama je bila prejebena pa smo odlučili to staviti kao bonus na naš materijal.
“Samo čovjek” i “Peti dan” su dosadašnji singlovi. Što će biti sljedeće?
Damir: Uvijek imamo problema s tim. Dosad se nismo bavili time, nismo izbacivali singlove. To sa “Samo čovjek” je sve ispalo nabrzinu, žao mi je što je tako bilo, moglo je bolje. Sa spotom smo se namučili. To je ista ona priča, krivi ljudi na krivom mjestu, pa sve moraš vući van, zvati druge ljude da pomognu. Ma, sve je to šeprtljavo ispalo. Ona je postala singl samo zato što je najbolje ispala iz prvog studija u kojem smo snimali… Sad sam totalno zabrijao… Naš prvi pravi singl bi trebao biti “Panika”.
Goran: “Panika” će biti naš sljedeći singl. Uvijek imamo problema s time, često znamo nas dvojica razgovarati o tome, pa razgovorima pridružimo Marka i diskografa, te se tada dogovorimo koja najbolje zvuči, makar bih sada svaku pustio s novog albuma jer su mi sve toliko dobre.
Damir: Odabrali smo “Paniku” jer je malo drukčija, malo ozbiljnija, teža stvar, pokazuje nas u malo drugačijem svjetlu.
Goran: To ne znači da će se i drugima svidjeti kao što se sviđa nama. Vidio sam da ju mnogi kritičari nisu niti spomenuli. Teško je uopće znati što će se ljudima sviđati, a što ne.
Takvi su albumi i najbolji kad svatko ima svojeg favorita… To je i prednost ovog albuma. Kada će započeti koncertna promocija albuma? Obično to biva nekoliko mjeseci nakon što se album malo zavrti…
Damir: Tako nekako smo i planirali. Zagreb ćemo svirati u drugom mjesecu kad ulovimo neki termin, a prije toga ne bismo ništa ozbiljnije u Zagrebu. Prije toga bismo izbacili i taj spot za “Paniku”. Već smo krenuli s koncertima, to jest s promocijom, lagano se ufuravamo jer nismo imali gotovo godinu dana intenzivnog sviranja zbog toga što nismo htjeli ići van s novim pjesmama prije nego ih snimimo.
Bili ste na prvoj Velikoj rock eksploziji, koliko vam je ona značila u karijeri?
Goran: Prva Rock eksplozija je bila u Purgeraju kada smo svirali Gretta, Dosh Lee i mi, a prva Velika rock eksplozija je nešto sasvim drugo, to je u organizaciji Siniše Bizovića, to su dva različita pojma. Po meni, značilo nam je kao i bilo koji drugi koncert. Bilo je tu dosta medija, dosta se o tome pisalo što je super, ali ne mislim da smo zbog toga postigli nešto. Mislim, super je bilo…
Damir: Mi kao bendovi smo se potrudili da to bude što bolje, grizli smo se oko tog koncerta. Bio nam je to bitan koncert jer kada se odabrao taj prostor, htjeli smo da on bude i popunjen.
Goran: Što više ima takvih festivala, to će se probiti i više rock-bendova.
Damir: Meni je jedino žao tog imena Rock eksplozija jer smo ga izmislili mi, nas tri benda koji smo svirali u Purgeraju. Rekli smo da sviramo eksplozivni rock, pa smo odlučili zajedno nešto i svirati, pa je ime došlo samo po sebi. Sada mi je žao tog imena, posebno zbog toga što je rađena i ova dvojka na kojem je nabacano hrpu bendova koji nemaju veze s rock’n’rollom.
Druga mi nije najbolje sjela i to mi je žao. Nisam bio tamo, ali mi je bilo dovoljno da vidim kako je to organizirano. Nisu bendovi krivi, već organizacija što ih je bilo toliko i bez direktne veze s rockom, pa se još na tome gradio cijeli PR…
Kako uspijevate pratiti svoje kolege s te Velike rock eksplozije? Gretta dovršava drugi album, Dosh Lee su napravili super album…
Damir: Mi smo frendovi i k’o ekipa se super družimo, baš smo se našli kao ekipa. U početku smo se držali zajedno, a sad kad su nam izašli albumi, nekako smo krenuli svojim putevima. Stilski smo sva tri različita benda tako da je i s te strane to logično.
A kako gledate na Voodoo Lizards u Americi?
Damir: Po meni PR radi čuda, ali to može biti samo kratkoročno. Ako nešto vrijedi, tada će i izaći, ali ja još nisam čuo niti jednu njihovu skladbu. Govore da je to novo i inovativno, ali ja tu ništa takvog ne vidim, takvih ima na tone u Americi.
Daj Bože da uspije neki hrvatski bend u Americi, ali ne može na ovaj način. Imamo mi tu mnogo odličnih bendova, primjer Ruiz koji su prošli već tone koncerata… Svaki bend treba proći to, a ne odjednom nešto tražiti bez ikakvog temelja.
Koji su vaši favoriti iz 2009.?
Damir: Od domaćih bih istaknuo Tamaru Obrovac, Goribor su mi zakon, ali ove godine nisu ništa izdali, Dosh Lee. Goran: Meni je Ruiz izdao zakon album, a od stranih mi je Pearl Jam napravio pravi album nakon dugo vremena, Editorsi, The Mars Volta…
Damir: Gossip, The Dead Weather… Bilo je tu dobrih izdanja ove godine.
Kad se vidi što je Jack White napravio sve u zadnjih deset godina, stvarno mu se može skinuti kapa…
Damir: Stvarno je lud, ali ima i mogućnosti. On je umjetnik i super je to što takvom lakoćom radi toliko materijala. Genijalno je to kad nisi opterećen nikakvim drugim stvarima osim onim što voliš.
Po čemu biste istaknuli cijelu ovu dekadu, izuzev Jacka Whitea?
Goran: Pa super je što je procvao taj indie-rock, dosta bendova se probilo koji baziraju svoj zvuk na Joy Divisionu tipa Interpol, Editorsi, White Lies…
Biste li svirali za neku političku stranku samo zbog love?
Goran: A čuj sad, da mi netko s čijim se programom uopće ne slažem ponudi milijun kuna, svirao bih…
Damir: Ma ne bih, nema šanse. Nije samo novac ono što te može zadovoljiti. Ako bi ti dao netko milijun kuna, ti se mijenjaš kao osoba, ne bih ja baš tako lako. Nisi više isti čovjek. Mislim, kad bi ih i dobio, što bi napravio? Bi li ih stavio u banku i bio u strahu hoće li banka propasti? Ili ih čuvao doma? Moje uvjerenje je takvo da jednostavno ne bih ni za kakve novce svirao za nekog čija se uvjerenja kose s mojima.
Zadnjih mjeseci je velika hajka oko svinjske gripe, pa kako gledate na nju? Je li vas strah? Jeste li se cijepili?
Damir: Moja je žena imala svinjsku gripu i tih sedam dana sam normalno ležao uz nju na krevetu i ništ’ mi nije bilo.
Goran: Nisam se nikad cijepio niti protiv obične gripe, tako da se nisam niti protiv ove. Svinjska gripa je gripa k’o gripa, ima drugačije ime, ali je to sve isto.
Koliko vam je teško raditi ovakav vid promocije albuma putem intervjua i sličnih medijskih promocija?
Damir: Iskreno, meni je tlaka kad moram raditi tako nešto, a novinar nema pojma što radimo. To mi je tlaka i to bih najrađe stjerao u određeno mjesto. Ovakav tip intervjua gdje konstruktivno pričamo mi nije tlaka, štoviše, to mi je gušt.
Goran: Ako nam netko dođe i da nam neko glupo pitanje, onda mu mi damo i glupi odgovor.
Damir: Jednom smo svirali na televiziji na playback i to je tako loše zvučalo da sam bio u bedu tjedan dana. To je tako, kad ti nešto govori nemoj, a ti ipak popustiš, pa se zajebeš… Znaš kako se poslije toga osjećaš? Osjećao sam se kao da sam se sam sebi posrao u usta.
Za kraj, malo škakljivo pitanje… Može li Gatuzo biti predvodnik novog vala HR-rocka koji će zamijeniti Hladno pivo, Majke, Let3 i slične?
Goran: To ne ovisi o nama, to ovisi i o drugim bendovima. Nije bitno da smo mi predvodnici, već da bude zdrava konkurencija. Ako mi napravimo nešto, to treba biti drugima poticaj da naprave nešto još bolje.
Damir: Stalno se pokušava nekog izgurati u prvi plan, ali to ipak nije to. To će jednostavno doći samo od sebe ili neće doći, tako je to. Kada dođe ta masa, te kad dođe i kvaliteta, jednostavno će samo od sebe isplivati i dogoditi se. To se ne može planirati i isfurati.
Goran: Kvalitetnih bendova kod nas ima i svi samo moraju biti ustrajni i svirati dalje, a to je najteže, biti ustrajan. To sam primijetio kod mnogih mladih bendova. Iako su super i dobri, samo najednom odustanu i nema ih. Da sviraju još par godina, svi će znati za njih. Hrpa takvih bendova je uspjela koji kvalitetom možda i nisu nešto, ali su bili dovoljno ustrajni.
Damir: To su velike žrtve, to su ogromni gubitci. Ja ne znam kada ćemo mi uspijeti pokriti sve te troškove. Nismo mi prvi album dobili iz vedra neba, počevši jučer svirati. Sam moraš uložiti u mnogo stvari, od snimanja nekih promo-materijala, sviranja barem 50 koncerata da bi sazrio, sviranja pred malo, ali i pred mnogo ljudi, pred publikom koja ti uopće ne plješće, pa do onih koji te nose… Ne možeš postati zvijezda preko noći.
Vidio sam onu izjavu Diskurza kako se hvale da su došli do albuma samo nakon godinu dana svirke. Zar su zato svi ostali glupi ili idioti jer su oni imali sreće? Lijepo im se to poklopilo… Nemoj mi sad reći da ste vi bolji iz tog razloga nego jedni S3NGS koji se već godinama trude i sviraju dobar rock.
Ako smo nekog uvrijedili, neka se ne ljuti. Želim samo reći da će kvaliteta uvijek isplivati i da će to ljudi znati prepoznati. Trebaš raditi bilo koji posao pošteno i vidjet će se rezultati. Poštenje i od srca raditi je najbitnije. Ne možeš tjerati ljude da te vole. Ne radim ja ovo da se svima sviđa, ja to radim zbog sebe, zbog nas, pa što će biti, bit će. Nadam se da će se i drugima svidjeti naša glazba, da će je osjetiti kao i mi.
Goran: Svaka kritika ako je dobronamjerna i kontruktivna je ok, ali ako počne govor mržnje i bezrazložno pljuvanje, to je druga stvar.
