Gabriella Cilmi: “Došla sam do toga da moram probati nešto novo ili ću poludjeti”

Mlada australska pjevačica s londonskom adresom, Gabriella Cilmi, nastupit će u petak 6. lipnja po prvi put pred hrvatskom publikom.

Povodom koncerta u zagrebačkoj Tvornici kulture, popričali smo o s vlasnicom mega-hita iz 2008. godine “Sweet About Me“. Gabriella je tada imala samo 16 godina i odmah je skočila do zvijezda, pa da vidimo što joj se dogodilo u ovih šest godina.Bila si na turneji s Nouvelle Vague, Sugababes, Jamesom Bluntom i drugima… Što nam možeš reći o tim iskustvima?
Moja sjećanja na te turneje poprilično su mutna sada, to je bilo 2008. kad sam izdala prvi album. Bili su to neki od prvih koncerata koje sam ikad svirala, tako da sam bila ekstremno nervozna. Sjećam se da sam bila na turneji u Australiji i čula sam Jamsa Blunta kako radi vokalna zagrijavanja. Moja mama bila je sa mnom u backstageu i izvalila je jako glasno: “Što je ta buka? Zvuči kao vrišteća mačka!” Blunt ju je čuo! Bilo je jako neugodno…

Nastupala si uz R.E.M. i Kaiser Chiefs. Kakav je osjećaj imati takvu priliku tako mlad?
Osjećam se stvarno sretno što sam dijelila pozornicu s legendama. Upropaštavajuće je za živce, ali volim to jer znači da ih mogu gledati dok sviraju. Sjećam se da sam gledala Leonarda Cohena dok svira na Glastonburyu i mislila u sebi “Volim svoj posao!“Svirala si i ti na glavnoj pozornici Glastonburya… Jesi li očekivala da će se to dogoditi tako brzo?
Nije nešto o čemu sam uvijek sanjala da radim, ali je bilo vrlo laskajuće kad se to dogodilo. Bilo je jebeno predivno svirati na toj pozornici.Tvoja se muzika promijenila tijekom godina. Imaš li osjećaj da si se sada pronašla na tom području ili nas očekuje još promjena?
Pa, crpila sam inspiraciju iz mnogo različitih stvari. Moj cijeli zadnji album bio je o refleksiji na moja iskustva u muzici do sada. Prekinula sam s menadžmentom s kojim sam radila od trinaeste godine, i razišla se sa svojom izdavačkom kućom. Htjela sam raditi stvari drukčije, na svoj način, i imati vremena za napraviti album na koji mogu zaista biti ponosna.I tvoj se izgled promijenio kroz godine…
Pa, izdala sam “Sweet About Me” kad sam imala 16, mislim da se granice moraju mijenjati kroz vrijeme. Uvijek sam htjela probati kratku kosu, pa sam tako inspirirana filmom “Nouvelle Vague” odlučila otići na šišanje na kratko.Ed Sheeran te spominje u pjesmi “You Need Me, I Don’t Need You”. Kako to komentiraš?
(Smijeh) Pa, pitala sam ga to i kaže da nije mislio na loš način. On je drag momak, pa mu vjerujem.

O zadnjem albumu “The Sting”?
Album je vrlo ‘ispovijedajući’. Tekstovi su izvućeni iz iskustava. Album je o tome kako se nositi sa ‘slobodom’. Bila sam jako nesretna nakon drugog albuma. Osjećala sam se tako odsječeno od djevojke u seksi svemirsko-vanzemaljskoj odjeći. Bila sam poprilično zbunjena muzički. Nisam bila ispunjena kreativnošću za ‘rađenje’ muzike. Album “The Sting” bio je inspiriran zvukom Portisheada i Trickya, ali i dalje vuče utjecaj mojih najdražih klasičnih umjetnika i kantautora kao što su Beck, John Martin i čak Ike & Tina Turner.

Koliko je drukčiji od prošlih?
Bila sam sam svoj A&R (Artists and repertoire).

Možeš li nam opisati proces pisanja?
Ovisi o raspoloženju. Ponekad samo nešto prčkam po klavijaturi i nešto mi padne na pamet. Ponekad imam pripremljen tekst i temu koju želim istražiti. Ponekad radim s gitaristom ili svojim bratom, sjednemo u sobu i samo jammamo dok ne dođemo do nečega.

Gdje nalaziš inspiraciju za pjesme?
Iz događaja koji mi se događaju, knjiga, povijesti i čak i fotografije. Za “The Sting” sam bila inspirirana talijanskom fotografijom neorealizma. Čak i u fotografijama koje su napravljene u jadnim uvjetima, fotografije ljudi koji žive u siromaštvu – nevjerojatna je ljepota i u toj tami. Te su me fotografije inspirirale da iz teških momenata u svome životu crpim inspiraciju i pretvorim to u lijep tekst i dio muzike.

Kako to da si se odlučila za ‘do it yourself’ filozofiju za zadnji album?
Uglavnom zato što sam htjela imati kreativnu slobodu, i to mi je omogućilo da izaberem i izgradim tim ljudi s kojima želim raditi. Bilo je to izazovno iskustvo i da ti pravo kažem, puno sam naučila!

Zašto si raskinua s izdavačkom kućom i menadžmentom?
Pa, kako vrijeme odmiče, mislim da je prirodno željeti krenuti u drukčijem smjeru. Muzički sam došla do toga da na pozornici moram probati nešto novo ili ću poludjeti! Neki ljudi oko mene nisu se slagali sa mnom, i imali smo različite ideje gdje bi moja karijera trebala ići. Tako da je to razlog zašto sam otišla drugim putem.

Koje ti je mišljenje o muzičkoj industriji danas?
Pokušavam ne misliti na to kao na industriju. Očito se to promijenilo s tim cijelim fenomenom društvenih mreža. Nema pravila i namještenog načina rađenja ičega. Sve prolazi što se tiče glazbene industrije.

Što najviše voliš kad si na turneji?
Jedenje lokalne kuhinje. Volim hranu tako da sam za probavanje specijaliteta te regije. Volim svirati u Tunisu.

Preselila si se iz Australije u London… To je velik korak. Kako je biti muzičar u Australiji u usporedbi s Londonom?
Moja sjećanja na to da sam muzičar u Australiji su samo jammanje u garaži s bendom u kvartu gdje sam živjela, svirali smo Led Zeppelin i Jet obrade (smijeh). Moja profesionalna karijera počela je u Velikoj Britaniji, tako da je poprilično drukčije.

Kako život u Engleskoj utječe na tvoju muziku?
Kišno vrijeme čini me sumornom (smijeh).

Imaš talijansko podrijetlo. Vidiš li ikakve poveznice?
Mislim da je i to dio razloga zašto mi je talijanski neorealizam tako privlačan. Moje talijansko podrijetlo je dio ključa da otkrijem tko sam u srži. To je moj DNK. To bi moglo objasniti moju ljubav prema hrani.

I, što je danas ‘sweet about you’?
Ništa. Moram uvijek to održavati.

Ovo ti je prvi put da dolaziš u Hrvatsku. Što nas očekuje?
Očito toplije vrijeme nego u Londonu, dragi ljudi… Nadam se da ću vidjeti neke znamenitosti. Ako dođete na svirku, možete očekivati koncert inspiriran atmosferom Portisheada, sirovost Janis Joplin i cover Kanyea Westa.

.