Australski odgovor na Amy, Duffy, Adele…

Glazbena scena, posebno ona pop usmjerenja, svakih nekoliko godina promovira novi trend kojeg potom svi prate u nedogled. Gledajući unatrag samo zadnjih dvadesetak godina, toga je stvarno bilo na pretek.

Priču ću započeti s kraja ’80-ih kada su se pojavili New Kids On The Block, a potom se njih kopiralo na raznorazne načine kroz niz sličnih boy bendova (East 17, Backstreet Boys, Take That, Westlife…). Tada su pandan njima izmišljene Spice Girls što je bila nova moda u mužnji para debelih menadžera s girl power bendovima (All Saints, Sugababes, No Angels, Girls Aloud…), pa potom Britney Spears i svi njeni klonovi (Christina, Jessica…)… i tako u nedogled…

Jedna od najvećih zvijezda zadnjih godina je svakako Amy Winehouse, što zbog svojeg odličnog posljednjeg albuma, što zbog niza skandala koji pune naslovnice žutog tiska. Kako je jedno vrijeme izgledalo, Amy se nije dobro pisalo, bila je jako blizu kraja, pa su mediji (i isti debeli menadžeri) počeli tražiti novu Amy svugdje gdje su mogli…

Pa smo dobili simpatičnu bucu Adele, zgođušnu plavokosu Duffy i niz manje eksponiranih sličnih pjevačica, a čak su i Australci našli jednu za tu utrku u vidu mlađahne Gabrielle Cilmi.

U toj velikoj zbrci i pomami koja je nastala za ‘novim Amycama’, svaka od pretendentica je imala jak singl koji je dodatno podigao famu oko nje, a Gabriellin hit “Sweet About Me” mi se ipak čini nekako najboljim, što je dokazao i visokim mjestom u airchartu za 2008. u Hrvatskoj.

Gabriella je rođena 1991., a još od rane mladosti je pokazivala veliki interes za glazbu slušajući mnoge autore vrlo šarolikih žanrova, redom sve od Nine Simone do Led Zeppellina.

Kada se glazbe primila nešto profesionalnije, počela je prepjevavati hitove svojeg idola Janis Joplin, ali i aktualnih bendova poput njenih sunarodnjaka iz Jeta zbog čega su je prepoznali i diskografi i nova priča je mogla početi.

Glavni utjecaji u njenoj glazbi su soul i pop, ali i disco što se jako dobro može iščitati na mnogim pjesmama. Osim toga, često voli upiknuti u još koji dodatni žanr, ali sveukupno gledajući, album je vrlo dobro sročen, bez pretjeranih skokova što ga čini vrlo kvalitetnim. Kada bih govorio o imenima, tada bih morao napomenuti veliku sličnost s Joss Stone, u nekim trenucima čak i Anastaciu, makar su glavne vodilje ipak Winehouse i njeni ‘klonovi’.

Uvodna “Save The Lies” je baš svojevrsni miks Joss Stone i Anastacie s velikom dozom disco ritmova. U njoj se odmah očituju odlične vokalne sposobnosti koje posjeduje Cilmi jer je njen glas vrlo prodoran, žestok i pjevan, nešto slično kako je i Anastacia zvučala prije nego je skrenula u čiste pop vode.

Slijedi ju već spomenuta jazzirano soulerska “Sweet About Me” koja je zbog svoje himničnosti i postala jedna od najpamtljivijih pjesama iz 2008. Ona je čista suprotnost od prve skladbe jer je umjerenijeg tempa, ali se i dalje u prvi plan izbacuje iznimna vokalna interpretacija.

Potom se album smiruje s laganicama “Sanctuary” i “Einstein” od kojih je prvospomenuta vrlo interesantna, dok je druga pomalo dosadnjikava, “Got No Place To Go” album vraća u mid-tempo skladbe sa zaraznim refrenima, a takav se ritam više-manje nastavlja do kraja albuma s ponekim skokom prema baladnijim ili discoidnijim temama.

Moj izbor među ‘novim Amycama’ svakako bi pao na Gabriellu Cilmi, budući da je složila vrlo zarazan album koji iskače od konkurencije po kvaliteti. Njezin glavni minus bi mogla postati njena rodna Australija, budući da su Englezi orniji hvaliti svojeg konja, nego tuđeg, dok Amerikance tako i onako više zanima rap i r’n’b, nego ovakav slatkasti soul-pop.

Prvi koraci su napravljeni sigurno i dobro, a sad slijedi teži dio, opstati u surovom glazbenom biznisu gdje konkurencija često zna pojesti zvijezdu prije nego što ona zasja punim sjajem. Najbolji primjer za to bi bila Anastacia koja je počela odlično, a sada se lovi za posljednje slamkice spasa da totalno ne izblijedi.

Nadam se da se to neće dogoditi i Gabrielli Cilmi, jer, ponavljam, smatram ju jednom od glavnih pretendentica za prijestolje pop glazbe sljedećih desetak, ako ne i više godina. Ako uzmemo onu staru ‘po jutru se dan poznaje’, Gabrielli će zasigurno biti sunčano jer tek joj je 17.