Ovogodišnji EXIT po gotovo svim parametrima nadmašit će sva prethodna izdanja u dva desetljeća povijesti najvećeg festivala na ovim prostorima. Jedan od rekorda bit će i broj posjetitelja iz zemalja bivše države, koji su se upravo na Exitu prvi put masovno okupili poslije sukoba iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

U vrijeme kada su učestali pokušaji da se diskreditira svaka društvena aktivnost na polju suradnje i uspostave normalnog suživota u regiji, mladi sa svih strana odgovaraju u svom stilu – konkretnim akcijama. Tako će nakon što je Exitov Sea Star okupio čak 40.000 ljudi krajem svibnja u Umagu, u srpnju ove godine na EXIT doći rekordnih 5.000 gostiju iz Hrvatske. Oni će se kako u publici naći i na jednoj od 40 pozornica i zona širom festivala, koji je i dosad ugostio umjetnike kao što su Josipa Lisac, Hladno pivo, Darko Rundek, Pips, Chips & Videoclips, Damir Urban, Massimo, Lollobrigida i stotine drugih. Ove godine nije ništa drugačije pa su tu Vojko V, Svemirko, ABOP, Kuku$, High5 i mnogi drugi izvođači iz Hrvatske koji će nastupiti pred publikom iz preko 90 zemalja svijeta na Petrovaradinskoj tvrđavi.

Muziku podržava

Kolosalno zdanje iz 18. stoljeća postalo je planetarno slavno zajedno s festivalom, a od ove godine nosit će i neformalno ime “Tvrđava mira” zahvaljujući umjetničkoj instalaciji čuvene Yoko Ono koja je s Exitom uspostavila suradnju iz obostrane želje da udruže snage u mirovnom aktivizmu.

Osim Hrvatske, i Slovenija ove godine ruši vlastiti rekord s brojem posjetitelja koji dolaze na EXIT, dok su gosti iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije također pri svojim višegodišnjim, tradicionalno visokim brojkama koje EXIT čine događajem najvećih susreta u našoj regiji. Osnivač Exita Dušan Kovačević kaže da je s festivalima u regiji i razmjenom ljudi iz ovih krajeva doživio nešto što su bili studentski snovi cijelih generacija: “Teško mi je objasniti kako smo se osjećali izolirano jedni od drugih u vrijeme prije Exita. Kao da je neko napravio nešto protiv same prirode, protiv svih ljudi na ovom svijetu, jer je nama mladima u to vrijeme zabranio da se družimo s ljudima koji govore isti jezik, slušaju istu muziku, imaju iste snove. Kada smo se 2001. iz svih djelova regije okupili na Petrovaradinskoj tvrđavi, kao da je dio normalnog života opet krenuo teći“.

Muziku podržava