Prošli mjesec zadubili smo se u nekoliko glazbenih omota koji su nam, barem do tada, mudro skrivali svoje tajne. Ipak, glazbeni omot, prvi i najvažniji medij komunikacije između glazbe i slušatelja, nije tu samo da nas informira o tome što i koga slušamo, on je svojevrsni medij za sebe, točnije, predstavlja refleksiju glazbenog ostvarenja u vizualnom obliku. Upravo zato je toliko spominjana ploča prvi izbor ozbiljnih glazbenih entuzijasta. Fuzija omota u rukama uz simultano preslušavanje glazbenog materijala stvara kompletan audiovizualni doživljaj onoga “što je pjesnik htio reći”, stoga se ne treba čuditi kako ponekad epiteti najdražeg, najboljeg i najbitnijeg su često vezani uz omot albuma čiju glazbu slušamo.

Tako razmišlja i predsjednik uprave HURA-e, Davor Bruketa. U kratkom razgovoru povodom Dana Komunikacija, koji su na rasporedu sredinom idućeg mjeseca, stekli smo dojam kako, uz stalne radne obaveze, Bruketa itekako ozbiljno doživljava glazbu, a jedna od ljubavi, glazbeni omot, bila je i tema našeg razgovora.

Naslovnice glazbenih albuma su vizualne interpretacije ne-vizualnog sadržaja i zato su uvijek najzanimljivije covere radili neki od najpoznatijih svjetskih dizajnera i često su predmet kolekcionarskih strasti. Ja sam se počeo baviti dizajnom kad sam vidio covere koje je radio Oliver Vaughan”, kaže Bruketa.

Oliver Vaughan je za one koji ne znaju, jedan od glavnih autora vizualnih rješenja etikete 4AD iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kroz njegove ruke provučena su izdanja legendarnih Pixies, Mojave 3, Lush, Cocteau Twins, Dead Can Dance, The Breeders, This Mortal Coil i mnogih drugih.

Ipak, moramo se pomiriti s činjenicom kako je omot postao sekundarno sredstvo komunikacije u doba digitalnog glazbenog zapisa. Naši pametni telefoni neumorno iscrtavaju sve omote koji se nađu na  našim playlistama, no oni su prestali biti relevantan faktor odluke hoće li kupac uzeti određeni album ili ne. Za to je najviše kriv internet, medij koji nam daje sve potrebne informacije debelo unaprijed, tako da je danas gotovo pa postalo pravilo da ulazimo u web ili pak fizičku trgovinu znajući unaprijed što ćemo kupiti. Mi ćemo pak i ovog puta plivati uzvodno, te zajedno s Bruketom posvetiti pažnju glazbenom omotu. Izdvojio je osobno najdraže ilustracije s ‘domaćih terena’, a svoj izbor obrazlaže ovako:

“U slučaju albuma na ovoj listi, većina najzanimljivijih rješenja počiva na sjajnim ilustracijama koje su dizajneri koristili pa bi u tom smislu istaknuo albume Cinkuša “Krava na Orehu”, Nellcotea “Surrender”, Jonathana “To Love” ili pak Žen “Sunčani Ljudi”. Drugi se pak ističu dobrom fotografijom što je nekako najčešći put za oblikovanje covera. Od albuma na ovoj listi Kozmodrumov “Gravity” je posebno zanimljiv zbog odnosa tipografije i fotografije, iako ovo rješenje ima zaista vrlo interesantnu i originalnu tipografiju samu po sebi.”

1. Cinkuši – “Krava Na Orehu”

2. Nellcote – “Surrender”

3. Jonathan – “To Love”

4. Žen – “Sunčani Ljudi”

5. Kozmodrum – “Gravity”


Naš sugovornik nije mogao odoljeti i nešto klasičnijoj listi, pa je tako ubacio i nešto glazbe koja je utjecala na njega…

Osobno razmišljajući o značaju omota, pogotovo kada govorimo o regionalnoj sceni, ne mogu ne spomenuti hvalevrijedan projekt kojem smo svjedočili krajem 2016. godine u galeriji Pikto. Kolektiv Emge sastavljen od glazbenih entuzijasta prikupio je veliki broj omota regionalne nezavisne glazbe  te ih predstavio kao izložbu mozaičnog kolaža vizualnih rješenja i njihove komunikacije spram publike. Više o izložbi možete pronaći na ovoj adresi.

Sada kad smo prošetali kroz Bruketine odgovore i prisjetili se hvalevrijedne izložbe, možemo samo zaključiti kako ne samo da glazba ulazi u sve pore društva, već se i stacionira u umovima ljudi kao temeljna inspiracija za njihov rad. Omoti su često “ljubav na prvi pogled”, a predivno je kako uvijek skrivaju u sebi i komplementarnu glazbu.

341 Shares