Tamo negdje krajem 2010. godine u moju je sobu uletio prvi, i zasad jedini, gramofon koji je prošao kroz moje ruke. Fascinacija analognom tehnologijom u potpunosti je upalila moj skriveni entuzijazam te se polako ali sigurno stvorio jedan veliki hobi. Taj hobi nije bio usmjeren naspram glazbene opreme, već same glazbe, a ti veliki omoti koji se s poštovanjem drže objeručke, često iza sebe skrivaju jedan posve nepoznati i neotkriveni svijet. Fizička izdanja se proučavaju detaljno, a godine proučavanja glazbene antologije od strane entuzijasta i fanova otkrila su nam brojne zanimljivosti koje otkrivaju skriveno o glazbi i glazbeniku općenito. Jasno je kako svaki omot albuma priča jednu priču, no ja sam izdvojio nekoliko primjera u kojima omoti skrivaju neke simpatične sitnice s jedne, ili pak čitav jedan novi svijet s druge strane.

 

1Neil Young – “Decade” (1977)

Best of kompilacija obuhvaća gotovo sve najbitnije velikog kantautora u prvih desetak godina njegove maestralne karijere. Skladbe se prostiru na trostrukom vinilu, a velika zanimljivost, barem za domaće fanove velikog barda, krije se u jednoj od naljepnica koje krase  case  njegove gitare. Naime, na samoj sredini kovčega jasno se vidi naljepnica naše Jadrolinije, a za sad nije poznato je li Young zbilja posjetio Hrvatsku i jedan od otoka, ili mu je naljepnicu netko jednostavno – dao. Simpatična sitnica s inače izvrsno komponirane kompilacije koju je odabrao sam Young.

2Radiohead – “In Rainbows” (2007)

Fanovi Radioheada jako vole Radiohead. Doza misterije samozatajne petorke prožima se kroz čitavu njihovu karijeru, a jedna od luđih višeslojnih sitnica koje se navodno mogu primijetiti krije se na omotu njihovog predivnog, sedmog po redu studijskog izdanja “In Rainbows”. Na omotu slova ‘i’ i ‘o’ podsjećaju na brojke 1 i 0, a kada se uzme u obzir činjenica da je album izašao samo 10 dana nakon prvotne najave, 10.10.2007. godine,  i to 10 godina nakon izlaska njihovog game changer uratka “OK Computer”, čini se kako sve to ne može biti slučajno. Stvari tek tu postaju zamršene. Radni naslov albuma “OK Computer” bio je “zeroes and ones”, a spajanjem ta dva albuma u “01” i “10” dobivamo perfektnu playlistu u 20 koraka. Pomalo nategnuto, no Radiohead je poznat po kriptičnoj komunikaciji sa svojim fanovima.

3Santana – “Santana” (1969)

Veliki narisani lav krasi omot ovog rock klasika, no tek pomnim promatranjem gledatelj može primijetiti kako se radi o optičkoj varci. Naime, lav je zapravo sačinjen od devet različitih crteža ljudskih naličja, a središte slike satkano je od ženskih nogu, suknje te lica uronjenog između očiju veličanstvene životinje. O albumu ne treba puno govoriti, veliki trijumf na Woodstocku ranije te godine učinio je od debitantskog izdanja velikog ljubavnika gitare instant hit. Kasniji omoti, poput onog za “Abraxas”, nisu sakrili optičke varke, no inovativna grafička rješenja velikog njemačkog umjetnika Matia Klarweina tema su za zasebni članak.

4Throbbing Gristle – “20 Jazz Funk Greats” (1979)

Ako je dosadašnji odabir nudio male tragove k otkrivanju skrivene poruke, ovo izdanje je pak nešto posve suprotno. Omot albuma “20 Jazz Funk Greats” prikazuje uvrnuti britanski kvartet u pristojnom i modernom izdanju upriličenom na naoko običnoj hridi. Stvarna istina: Throbbing Gristle ni u najmanju ruku nije fanovima na albumu ponudio 20 jazz-funk uspješnica. Album ima 11 pjesama i sve su u duhu prljave avantgarde i pankerskog sintesajzera. Naoko obična hrid zapravo je “Beachy Head”, notorna litica s koje u vječna lovišta dobrovoljno odlazi dvadesetak izgubljenih duša godišnje. Morbidna šala od strane morbidnog sastava.

5Supertramp – “Breakfast in America” (1978)

Pogledaj omot albuma na nekoliko sekundi, zažmiri, i reci mi što vidiš. Konobarica, tacna i čaša soka od naranče. Nešto detaljniji promatrači će spomenuti i meni koji nosi naslov po imenu ove pop-rock uspješnice. Gotovo svi će pak reći kako konobarica lebdi negdje na obzoru Velike Jabuke. Ipak, ono iza nje nije New York. Soljenke, šalice i ostali pribor za jelo dizajniran je da sliči američkom velegradu, a ja moram priznati da mi ovo nikada ne bi palo napamet da nisam pročitao ovu zabavnu crticu povijesti rock antologije.

6Metallica – “Load” (1995)

Teškaši iz Kalifornije devedesetih su godina zapali u krizu, barem što se umjetničkog segmenta tiče. Prva četiri albuma kamen su temeljac thrash metala, a pokušaji poput “Load” ostat će upamćeni po omotu, a ne po glazbi. Hammett i Urlich tada su bili opčinjeni apstraktnom umjetnošću te su odlučili na omot ovog albuma postaviti segment jednog rada američkog fotografa Andresa Serrana. Naslov djela: “Semen and Blood III”. Zaključak: Metalličino šesto studijsko izdanje sadrži fotografiju pomiješane sperme i krvi između dva komada pleksiglasa. Dost’ dobro.

7The Beatles – “Revolver” (1966)

Velika četvorka iz Liverpoola sklona je eksperimentiranju još tamo od “Rubber Soul”. Psihodeličnu glazbu redovito su pratili i psihodelični omoti albuma, a crtež s “Revolvera”, djelo je umjetnika Klausa Voormana i skriva malu i simpatičnu sitnicu. Oni oprezniji su već primijetili kako na raščupanoj glavi Georgea Harrisona sjedi čovječuljak, no desno od njega, ispod pramena kose skriva se i maleni autoportret samog Klausa! Manje je poznato kako je Voormann, inače dugogodišnji prijatelj benda još iz ‘Hamburg ere’, studijski basist. Osim rada s četvorkom, pojavio se u studiju s nekoliko legendi, poput Loua Reeda, Donovana, Keitha Moona i ostalih. Uz sve to, dizajnirao je i debi ostvarenje Liama Gallaghera “As You Were” s konca prošle godine.

8David Bowie – “Blackstar” (2016)

O Bowieju se puno govorilo početkom 2016. godine. Prvo nas je počastio kriptičnim uratkom “Blackstar”, potom je, samo dva dana kasnije, i sam preminuo. Golema ostavština se i dan danas nanovo pregledava, a omot posljednjeg studijskog izdanja skriva mnoge tajne. Ako reflektirate svjetlo pod određenim kutom samog vinila, na zidu se oslikava X. Ako osvijetlite sami omot tamnim osvjetljenjem, zvijezda unutar omota dobije modro-plavu boju. Također, ako se zagledate u naoko nasumično fragmentirane dijelove logotipa zvijezde s dna omota, oni zapravo iščitavaju riječ ‘Bowie’. Toga vjerojatno ima još. Nove tajne otkrit ćemo s vremenom. Prognoziram pozamašni odmak jer Bowie je i pred smrt bio nekoliko desetaka koraka ispred nas.


Toga, naravno ima još. Nekoliko primjera iz nekoliko posve različitih glazbenih razdoblja za možda novi hobi. Možda će proraditi samo znatiželja, no i to je dovoljno da svi skupa krenemo dublje i studioznije štovati glazbu.

0 Shares