Jonathan imaju album s višom namjenom

    3670

    Jonathan

    To Love...

    Datum izdanja: 13.02.2017.

    Izdavač: Self-released

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Battles
    2. Coming Again
    3. Leaving Here
    4. Days
    5. Moments
    6. Heaven
    7. Who Lies To Whom
    8. Allison

    Dugo iščekivani nasljednik hvaljenog debitanskog albuma “Bliss” riječkih Jonathan konačno se dočepao virtualnih prostora.

    Naziv cjelovitog djela je “To Love… Or To Hold“, zasad imamo uvid u prvu polovicu, dok se nastavak “…Or To Hold” očekuje krajem godine.Radi se o osam pjesama koje su fanovi benda imali prilike čuti na koncertima tijekom proteklih godinu i kusur dana, a ne tako davno, u Sax!-u, odsvirali su ih gotovo sve.Za “To Love…” ne može se reći da je direktan nastavak na prethodni “Bliss” s obzirom da se radi o izdanju drugačijeg senzibiliteta. “Bliss” je većinom bio napumpan adrenalinom, ali s “To Love…” bend se predstavlja u nešto drugačijem izdanju. Prevladava, naime, većinom mračnija i melankolična atmosfera, a pjesme, koliko god da su predivne, najbolje će se slušati uz specifična i periodična raspoloženja.Reklo bi se da je Jonathan omekšao, no bend je napravio velik korak naprijed. “To Love…” se sluša teže od svog prethodnika i predstavlja oveće sazrijevanje benda. Samo se postavlja pitanje može li ovakav predstavljeni senzibilitet potrajati ili je to tek most prema nečem trećem.

    Uvodna “Battles” možda je i najzrelija Jonathanova pjesma do sad, a daleko od toga nije ni njen direktan nastavak “Coming Again“. Dvije pjesme spojene, odnosno razdvojene istim akordom zvuče kao dvanaestminutna saga.

    Muziku podržava

    I ostale pjesme također su povezane zvukovima prometa, koraka, prirode, itd., čime se daje naznaka priče obavijene oko nedokučivog središnjeg lika, no nije sasvim jasno radi li se s tekstualne strane o čvrstom konceptu. Ipak, “To Love…” se glazbeno gotovo sav može promatrati kao poduža teatralna kompozicija, soundtrack za prijelomni događaj i sl.

    Sljedeće četiri pjesme, s naglaskog na “Days” i “Moments“, nesumnjivo su sredstvo za ekifasno otapanje smrznutih emocija. Obje navedene spadaju u red bendovih ako ne najboljih onda barem najiskrenijih pjesama koje su dosad napravili.

    Onaj klasični, vrckavi Jonathan vraća se tek pred kraj albuma s plesnom “Who Lies To Whom“, a za sam kraj ostavljena je “Allison”. Pjesma doduše slabo zaokružuje cjelinu ali itekako daje naznaku kako priča niti nije završena. Najbolje možda tek i dolazi.

    Laganim zaokretom Jonathan će s “To Love…” nekog razočarati, nekog oduševiti, kako to već ide kod prokletstva drugog albuma. No u svakom slučaju, nemoguće je ostati ravnodušan slušajući ovo izdanje. Shodno prirodi njegova senzibiliteta, ovo je album s višom namjenom.

    I slično kao što ni, primjerice, Caveov briljantni “The Boatman’s Call” nije za svakodnevno slušanje, tako bi i “To Love…”, sa svojim senzibilitetom i svom specifičnošću, lako mogao postati onaj jedinstveni dragulj Jonathanove diskografije koji će se vrtiti kad krene navala šugavih dana i kad se bude zahtjevao prstohvat ili dva dobre nade.

    Muziku podržava
    Stisni