The Wedding Present postoji još od 1985., sa sedmogodišnjim prekidom od 1997. do 2004. kad je Gedge radio na projektu Cinerama, i u tom je periodu samo jedan član benda ostao tijekom svih lijepih i manje lijepih trenutaka.
To je David Gedge, gitarist, pjevač i glavni autor ovog vrlo važnog indie rock benda u povijesti glazbe.
Ovaj će bend biti definitivno jedno od najvećih imena ovojesenske sjajne ponude Žednog uha i njihov nastup 8. listopada još jednom predstavlja priliku vidjeti Gedgea, i njegove mlađe kolege, kako rasturaju svoju mješavinu indie rocka i popa, post-punka i noise popa.
Na ovoj turneji fokusirate se primarno na dva albuma: ovogodišnji “Valentina” i “Seamonsters” koji ste izdali pred više od 20 godina. Koji bi bili razlozi za sviranje albuma “Seamonsters”?
Mislim da je to zanimljiva stvar koju smo mogli učiniti, ali to nije bila originalna ideja, neki su već isprobavali slične stvari. Već smo to uradili s albumima “George Best” i “Bizarro”, a isprva mi se ideja možda i nije baš dopala jer se činilo čudno. No, kad smo to počeli raditi, shvatio sam da mi se sviđa. Slično je gledanju starog dnevnika. Istražujemo. Isto tako, izdali smo i novi album, pa sviramo pola novog albuma i nešto sa “Seamonstersa” i za sada to lijepo funkcionira.
Ova naša nova postava je prilično rockerska. Želio sam to urediti, odsvirati “Seamonsters”. Zašto ne? Koncert traje oko 80-85 minuta, a album “Seamonsters” dug je oko 45 pa imaš 40-ak minuta za neke druge pjesme.
Za mene je “Valentina” iznenađenje, u pozitivnom smislu. Čini mi se kao jako dobar album. Možda ćete ga svirati 2032. kao što sada svirate “Seamonsters”.
(Smijeh) Ako će bend još uvijek biti skupa, tko zna?
U posljednjih nekoliko godina imali ste nekoliko promjena postava. Mislite li da je to možda predstavljalo mali problem za bend?
Problem je u tome što nekad postaneš tužan. S nekim članovima izgradiš blisku vezu, a kad netko ode, iz kojih god razloga, to uznemiri bend i postaneš tužan. S druge strane, to može isto tako biti i pozitivna stvar jer u bend dolaze novi ljudi s novim idejama, s novom inspiracijom. To malo promijeni bend. Svi albumi su drugačiji jer na njemu su, osim mog doprinosa, radili drugi ljudi s drugačijim osobnostima.
Kad biste morali birati između The Wedding Presenta i Cinerame, što biste odabrali? Gdje ste se osjećali bolje kao glazbenik?
Teško je to pitanje jer su u biti dosta drugačiji. I to namjerno. No, uživao sam u oba i želio bih raditi na oba, ali to uzima previše vremena. Sigurno bih se želio u budućnosti posvetiti i Cinerami.
A što vam se više sviđa, rad u studiju ili svirka na pozornici?
Vrlo je zadovoljavajuće raditi u studiju jer radiš na projektu, svi se skupite, radiš metodički. Ali svirka na pozornici nešto je posebno, ispred ljudi koji dođu vidjeti što radiš. U principu, to je podosta primitivan način komunikacije između benda i publike i to takvu komunikaciju čini posebnom jer je ne dobiješ nigdje drugdje.
Mogli bismo reći da je The Wedding Present indie bend. A ako se vratimo u 1985., to je bilo vrijeme glam metala, Live Aida, U2-a, synthpopa… Sad je opet vrijeme indie rocka pa bismo mogli reći da je to zanimljiv razvoj događaja za vas.
Da, cijeli se krug zatvorio.
Jeste li sretni s trenutačnom pozicijom The Wedding Presenta? Čak 25 godina nakon osnivanja benda još uvijek održavate turneje diljem svijeta.
Naravno da sam sretan jer je bend još uvijek živ. No, u nekim sferama možda smo mogli biti i veći da smo pošli u određenom smjeru ili da smo radili neke kompromise. No, glavna je stvar da smo oduvijek radili ono što smo htjeli i ponosan sam na to. Sretan sam što smo uspjeli preživjeti u ovom poslu.
