Cannibal Corpse (Paul Mazurkiewicz): “Hrvati, pripremite se za death metal u kanibalskom stilu!”

Leonora Bedić
3354

Manje od tjedan dana je preostalo do nadolazećeg nastupa američkog death metal benda Cannibal Corpse, koji se u Zagreb vraćaju nakon 20 dugih godina.

Svaki pravi death metalac svakako bi trebao zabilježiti 28. travnja u svoj gusti metal kalendar, i posjetiti Vintage Industrial Bar.

Sretni smo što smo povodom koncerta dobili priliku za razgovor s bubnjarom Paulom Mazurkiewiczem, članom originalne postave benda, koji nas je na prvu osvojio sa susretljivošću i strpljivim odgovaranjem na razna pitanja unatoč limitiranom vremenu.Kako je prošla turneja s posljednjim albumom “A Skeletal Domain“? Je li bilo možda nekakvih interesantnih ili bizarnih anegdota?
Cijela turneja je prošla odlično, točnije zadnjih nekoliko turneja koje smo odradili promovirajući “A Skeletal Domain” su bile zakon. Kada gledam unazad, ovih dana se čini kao da je sve samo posao, odemo i odradimo nastupe. Ništa se ne čini neuobičajeno, odnosno ne događa se nešto ludo i nenormalno. Osim velikog broja ljudi koji se pojavljuju na koncertima, koji na kraju ispadnu zakon večeri. Ali da, ne mogu se sjetiti ničega što bi izlazilo van okvira, osim odličnog provoda, pogotovo na velikim festivalima na kojima sviraš. Primjerice The Mayhem festival u SAD-u, koji naravno više ne postoji, ali tamo smo imali priliku nastupiti. Imaš priliku družiti se s toliko puno bendova, tulumariti s njima i sve te popratne stvari. Ništa, kao što si rekla, neuobičajeno. Kad imaš više bendova na okupu i kad su u pitanju veće turneje, odlično se provodiš sa svima, naročito ako se međusobno poznajete. Naprimjer, jedna od njih je posljednja turneja na kojoj smo bili s Obituary ovdje po SAD-u. Poznajemo dečke već jako dugo i zabavno je družiti se s njima i svakoga dana gledati Trevora i Tardye. Kul je osjećaj jer ih poznaješ toliko dugo vremena. Tako to izgleda kod nas ovih dana.26 godina je prošlo otkad je bend nastao, kako vam je biti jedan od najstarijih, najuspješnijih, i kada je riječ o albumima, najprodavanijih death metal bendova?
Odličan je osjećaj, naravno. Kao klinac sanjaš o takvim stvarima, želiš uspjeti, biti u bendu, postati poznat ili nešto slično. Ali naravno naši snovi su bili da sviramo i bavimo se glazbom. Imali smo puno sreće, naravno tu je bio i veliki trud i činjenica da smo se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme. I evo tu se nalazimo, pogledaš u nazad i pomisliš koliki smo uspjeh ostvarili kroz cijelu karijeru i sve što smo postigli, količinu albuma koje smo prodali, turneje koje smo odradili i sve te slične stvari. Nevjerojatno je kada shvatiš da smo u tome svemu uspjeli i da sam bio dio toga. Kul je skroz i jako smo sretni što smo u toj poziciji. Nemojte takve stvari uzimati zdravo za gotovo, cijenite takve trenutke. Biti svjesni toga da smo postigli nešto u životu je stvarno super stvar.Ajmo malo popričati o onoj važnoj prekretnici koja se dogodila s postavom, kada je George zamijenio Chrisa. Koji su bili glavni razlozi te promjene i kako su u to vrijeme fanovi reagirali na novog vokala?
Za nas je to bilo nešto što se moralo dogoditi. Ta izmjena se dogodila usred snimanja albuma “Vile”, što je prilično dobro dokumentirano. Bili smo jako nezadovoljni s njegovim vokalima, a na kraju krajeva bili smo nesretni i zbog njegovih performansa i zbog vokalnih sposobnosti općenito. Imali smo osjećaj da je postao nekako ustajao i nezainteresiran. To je bilo naše mišljenje. Zato smo htjeli napraviti neku promjenu za dobrobit benda. To smo napravili u ludom razdoblju naše karijere, “The Bleeding” je izašao nedugo prije toga, a to je naravno naš najprodavaniji album. I onda tako izbaciš svoga vokala, ali naravno da smo znali što radimo, zaista smo smatrali da jačamo bend i da smo donijeli pravu odluku. I zauvijek ćemo stajati iza toga. Ali naravno, u to vrijeme smo morali uvjeriti sve ostale, fanove, izdavačku kuću i sve one koji to nisu očekivali.Za uspjeh benda to je predstavljalo veliki i hrabar potez. Znali smo da jačamo bend, što smo i dokazali kada je “Vile” izašao van s Georgeom na vokalu. Naravno, svi ostali su to napokon morali čuti i shvatiti o čemu smo govorili. Rekli smo: “Evo ga, ovo je razlog zašto smo napravili promjenu, poslušajte to”. Čini mi se da je nakon toga svima ipak laknulo. Sjećam se prvih turneja s Georgeom na vokalu, mislim da je to bila prva turneja po SAD-u kada je došlo svega nekoliko ljudi po večeri da čuje kako to zvuči, jer je ipak bilo sve novo. Evo tu smo, mi smo bend koji je promijenio vokala. I iako smo se dokazali s novim albumom, i fanovi su to također mislili, ipak će biti i dio ljudi koji će negodovati zbog toga. Ali to je bilo kratkotrajno. Nakon te prve turneje, sve je išlo punom parom. Georgeu je suđeno da bude u ovom bendu. Morali smo napraviti tu promjenu u to ludo vrijeme i uz lude okolnosti oko nas, to se jednostavno moralo dogoditi.

Moramo se malo dotaknuti i vaših tekstova po kojima ste toliko poznati. Što te osobno inspirira na pisanje svih tih krvavih horor priča?
Sve je to mašta, i na to gledamo kao na imaginarne krvave prizore, to je ono što čini ovaj bend. Kad pogledaš neki naš cover, ne bi se trebao shvatiti kao ozbiljan umjetnički uradak. To je izvrstan umjetnički komad, na neki način je ozbiljan, ali je ipak izmišljen. Ne bi se trebalo odnositi na nešto što se događa svakoga dana. Naravno da postoje neke paralele u našim tekstovima jer pišemo o serijskim ubojicama, ubojstvima i sličnim stvarima. Ima tu poveznica, ali sve je to imaginarni ‘gore’ koji stoji uz muziku. Od samih smo se početaka svi u bendu zadubili u maštu. Radimo to preko 25 godina i tim temama se bavimo još i duže. Tijekom godina sam napisao mnogo pjesama i za mene osobno, a vjerujem i za ostatak benda je to sve izmišljeni ‘gore’ koji nastaje iz ideja koje proizlaze iz naše mašte. Tako ja to radim ovih dana. Kada sjednem i krenem pisati tekstove, dok god imam naslove pjesama, sve nekako krene iz toga. Ali sve što napišem definitivno je nerealno, odnosno izmišljena, kratka priča povezana s muzikom. Za sve je kriva mašta i dobro je što imamo nekoliko tekstopisaca u bendu, a ne da samo jedan od nas piše tekstove. Tako činimo stvari svježima. Volim se zadubiti u maštu i iznijeti van svoje ideje kada se to treba dogoditi.

Muziku podržava

Da, kao što si rekao očigledno je da se radi o fikciji i svojevrsnoj ‘nasilnoj zabavi’ koja je ipak glavna karakteristika death metala, ali zbog čega su ljudi toliko šokirani oko toga iako je naš divni svijet prepun uvrnutih i bolesnih stvari kao što su ubojstva i silovanja?
Da, ne čini se strašno kao što je bilo na početku, pogotovo početkom ’90-ih i krajem ’80-ih kada je sve oko death metala bilo novo i kada su ljudi skroz poludjeli. Sada se to ne čini kao toliko velika stvar jer postoje razne TV serije, kao što je “The Walking Dead”. Zombiji su danas svakodnevica, svi znaju što je to. Ali u ono vrijeme zombiji su bili underground, to je bila naša spika, ti hororci o zombijima i slične stvari. Tako da mislim da je ovih dana nešto drugačiji scenarij, možda ljudi to ne doživljavaju toliko kao što su nekad. Ipak, ljudi koji su još uvijek u tome, gledat će na to u stilu “Okej, imate pjesmu koja se zove ‘Shredded Humans’, to bi moglo biti realno, zvuči stvarno” (smijeh). Iako je izmišljena priča, ali naravno da ne zvuči baš dobro, zvuči negativno. Uvijek će biti ljudi koji to neće shvaćati i koji će biti protiv toga. Ali to je život pretpostavljam.

Tu su i brutalne naslovnice albuma. Jesu li ilustracije za vas više sekundarna stvar ili su ekvivalentne s glazbom?
Uvijek je bilo više sekundarno jer kada pogledaš cijelu našu karijeru i pogledaš sve ilustracije na 13 albuma, vidiš da su se mijenjale i da su drugačije od onih ranijih. Svi pričaju o “Butchered At Birth”, “Tomb Of A Mutilated” koja je vrlo brutalna, a isto takva je i “Eaten Back To Life”. Evo to su vam naša prva tri CD-a, vrlo jaka u grafičkom smislu, intenzivna, direktna i krvava. A onda nakon toga uslijedi naslovnica za “The Bleeding”, našeg četvrtog albuma koji je ujedno i najprodavaniji. A zašto je to tako, odgovor je u pjesmama. Oduvijek na to gledamo na ovakav način. Mislim da smo s godinama sazrijeli kada je riječ o naslovnicama. Ne moraju uvijek biti brutalni uratci, možemo to pomiješati, jer glazba je ono što je bitno. Ona je na prvom mjestu. I možemo objaviti album kao što je “Kill” ili “The Bleeding” koji nemaju brutalne naslovnice, a svejedno su nedvojbeno jedni od naših najpopularnijih CD-a. Tako da da, to je uvijek bio dio nas, ali je sekundarno i nakon muzike.

Nekoliko vas u bendu su braku i imate djecu. Jesu vam se ikad dogodile nekakve neugodne situacije, primjerice s roditeljima druge djece ili nešto slično tome?

(smijeh) Jako dobro pitanje. Da, ja sam jedan od njih, imam kćerku kojoj je 10 godina. Čudno je, ali još nije bilo nikakvih čudnih situacija, ali realno moglo bi biti. Zapravo baš čekam taj jedan trenutak kada bi se to moglo dogoditi, da mi netko priđe s nekakvom negativnom spikom, da me krene ispitivati ili nešto toga tipa. Na sreću, naše kćeri su u privatnim školama, tako da su svi jako dragi prema meni. Znaju da je to sve što radim s bendom kada nisam kod kuće i bavim se obiteljskim životom. Takvi su prema meni, poznaju me, i valjda im se sviđam ili misle da sam drag tip. Puštaju me da se bavim sa svojim stvarima i to je dobro! Mislim da imam sreće, jer smiješno je sada kada si to spomenula, ali samo čekam taj trenutak kada će netko iz škole, neki roditelj saznati tko sam i biti stvarno protiv toga. Na sreću se nije dogodilo i zapravo nadam se da neće.

Na zadnjem albumu ste promijenili producenta, Mark Lewis je odradio posao. Kako je ta promjena utjecala na vas na kraju krajeva?
Bilo je odlično, Mark je napravio stvarno super posao, iako je i Erik Rutan očigledno napravio nevjerojatno dobar posao za naša tri albuma. Zapravo smo htjeli nekakvu promjenu, ‘dekorirati’ ga drugačije i dopustiti da drugačiji sokovi poteknu i krenu pumpati kroz njega. I mislim da je upravo to pomoglo. Ali da, Mark je napravio odličan posao, koristio je neke drugačije tehnike i nove stvari koje prethodno još nismo imali priliku isprobati u studiju. Kao svaki pravi producent gura te do krajnjih granica, izvlači najbolje iz tebe što može, jako je educiran i upoznat s cijelom opremom za snimanje. Tako da je bilo zakon raditi s njim. Mislim da je uspio u tome da zvučimo malo drugačije, a i album zvuči izvrsno na kraju krajeva. Vrlo vjerojatno ćemo ga koristiti i za naše sljedeće izdanje.

Sada kad si spomenuo sljedeće izdanje, što Cannibal Corpse sprema nakon ovogodišnje europske turneje?
Sada polako privodimo to sve kraju jer smo na turnejama sa “Skeletal Domain” praktički skoro dvije godine naizmjenice. Krajem lipnja bit ćemo na festivalu u Kanadi i vjerujem da ćemo odraditi još jednu turneju po Americi. A nakon toga ćemo krenuti s pripremanjem novih pjesama, truditi se oko njih i nadam se da ćemo onda tijekom iduće godine krenuti sa snimanjem.

Sjećaš se možda prethodna dva koncerta koja ste održali u Hrvatskoj? 1996. ste nastupili u Zagrebu s Immolationom, a dvije godine kasnije ste svirali u Puli…
Malo. Super da si to spomenula jer sam baš nedavno za vrijeme jedne naše probe rekao Alexu da radim nekoliko intervjua s hrvatskim medijima. On je na to rekao “Da, nismo stvarno dugo bili tamo”, nakon čega je spomenuo tu turneju s Immolationom, pa sam rekao “Da, sjećam se toga”. Ne sjećam se puno toga, osim da smo kod vas imali par kul nastupa, ali ne i ostalih detalja jer je toliko vremena prošlo i toliko toga smo u međuvremenu napravili. Ali jako se veselim što se ubrzo ponovno vraćamo!

I za kraj, imaš možda poruku za hrvatske fanove? Znam da mnogo njih nestrpljivo iščekuje vaš povratak i nadolazeći nastup
Hvala vam što nas toliko podržavate i ispričavamo se što nam je trebalo toliko dugo da vam se vratimo. Ali dolazimo jako brzo i nadamo se da ćete nam se svi vi fanovi pridružiti. Siguran sam da hoćete. Pripremite se za death metal u kanibalskom stilu!

Muziku podržava