Brit Floyd: “Došlo vrijeme za nov i svježi pristup glazbi Pink Floyda”

Stjepan Vrečko
3689

Brit Floyd britanski je Pink Floyd tribute bend oformljen 2010. godine.

Svoje korijene vuku iz jednog drugog tribute benda – The Australian Pink Floyd Show – no razilaženje i neslaganje u poslovnim odlukama dovelo je do dvije frakcije od kojih je jedna, predvođena Damianom Darlingtonom, postala The British Pink Floyd Show skrativši si kasnije ime u Brit Floyd.Svoj prvi nastup imali su u siječnju 2011. u Liverpoolu pred šest tisuća posjetitelja, a zatim su uslijedili koncerti u londonskom Royal Albert Hallu i O2 Areni, te na festivalima Isle of Wight i Glastonbury.

Damian Darlington, gitarist, svirač pedal steela, pjevač ali i glazbeni direktor Brit Floyda, pjesme Pink Floyda svira od siječnja 1994. godine i jedini je član postave (bilo s bivšim bendom ili aktualnim) koji je nastupao na svim koncertima, pa tako i na onom zagrebačkom u veljači prije dvije godine.

Krajem prošle godine Pink Floyd objavili su kompilaciju “A Foot in the Door: The Best of…” što je Brit Floydima bila prigoda poći na turneju, a jedna od postaja bit će im i Zagreb.

Što nas očekuje na njihovom koncertu i na što sve mora paziti kvalitetan tribute bend, ispričao nam je glavni čovjek Brit Floyda.Možete li nas ukratko upoznati s poviješću i počecima Brit Floyda? Znam da ste evoluirali iz benda The Australian Pink Floyd Show…
Brit Floyd svoj su put započeli prije dvije godine. Proveo sam gotovo sedamnaest godina u The Australian Pink Floydu i jednostavno je došlo vrijeme za nov i svježi pristup glazbi Pink Floyda. Svi članovi Brit Floyda prošli su kroz The Australian Pink Floyd Show, najčešće su svirali na turnejama po Europi i Južnoj Americi.

Odakle ideja za Pink Floyd tribute bend? Je li postojala neka pjesma ili album koji je poslužio kao okidač?
Zapravo je bilo slučajno. 1994. pridružio sam se The Australian Pink Floydu, a tada su tribute bendovi bili novost i doista nisam mogao pretpostaviti da će postati tako veliki. Danas imam skoro 20 godina iskustva u stvaranju Pink Floyd predstave što mi dobro dođe s Brit Floydima. Mislim da sama priroda koncerata Pink Floyda pruža bolje temelje za tribute bend od bilo kojeg drugog izvođača. Nije sve u glazbi, dosta toga je i u rasvjeti, projekcijama i naravno, lutkama na napuhavanje.Zovu vas “The World’s Greatest Pink Floyd Tribute Show”. Postoji li razlika između tribute benda i hommage benda? Jeste li vi jedini Pink Floyd tribute bend, kakva vam je konkurencija?
Mislim da nema razlike između hommage i tribute benda, u ovom su kontekstu to samo dva različita naziva za istu stvar. Ima puno tribute bendova diljem svijeta što samo dokazuje koliko je popularna glazba Pink Floyda, no samo ih je par na razini sličnoj našoj. Kao i mi, i ti bendovi puno ulažu u turneje, puno putuju i nastupaju u različitim državama. U svakom slučaju dobro je imati zdravu konkurenciju tako da se ne možete do kraja opustiti već se uvijek morate truditi biti bolji i napredovati.Ljudi kažu “Odeš na njihov koncert, sklopiš oči i možeš doživjeti pravi Pink Floyd ugođaj“. Zasigurno nije bilo lako dobiti tu, za Floyde specifičnu ‘vibru’. Koliko je taj proces bio izazovan?
Istina, Pink Floyde nije lako kreirati. Jedno je naučiti tekstove pjesama i note, ali morate imati i taj ugođaj. Sve te gitare, klavijature, njihove zvučne zavjese i efekti sa svih albuma i iz različitih razdoblja grupe… Nije lako, ali svakako je izazov u kojem uživamo.

Imate li kakvo pravilo pri odabiru pjesama?
Nema striktnog pravila, no postoje pjesme koje publika želi čuti na svakom koncertu: “Shine On You Crazy Diamond”, “Wish You Were Here”, “Comfortably Numb”, “Money”… Uvijek želimo predstaviti sva razdoblja Floyda, od Syda Barretta pa sve do albuma “Division Bell”.

Imate li Vi osobno omiljenu pjesmu i album? Što najviše volite izvoditi uživo?
Omiljeni album mi je “The Wall”. Bio je to prvi album Pink Floyda koji sam čuo u životu. Imao sam možda 13 godina i jednostavno je ostavio dubok trag. A “Comfortably Numb” mora biti omiljena pjesma uživo. Divno ju je pjevati, a osim toga – na svakom koncertu sviram jednu od najboljih rock solaža u povijesti.

Muziku podržava

Pjesme Pink Floyda često variraju od studijskih do koncertnih verzija. Kako odlučujete koju ćete verziju svirati?
U pravilu ciljamo na studijske verzije, no moram reći da u ovom slučaju smijem biti subjektivan oko izbora, ovisi što mi se više sviđa. Nekada to bude studijska verzija, nekada neka verzija uživo, nekada se one kombiniraju, a nekada mi se svide i solo verzije Watersa ili Gilmoura.

Koliko je teško pjesmama dodati osobni pečat kada se radi o reprodukciji tuđeg materijala?
Postavio bih pitanje naopako: koliko je teško ne dodati osobni pečat pjesmama kada vam je cilj rekonstruirati pjesme Pink Floyda? Težimo biti što bliži originalu, no povremeno na površinu ispliva naša glazbena osobnost. Ne mislim da je to loše, lakše nam je povezati se s publikom. Bolje tako nego da nas doživljavaju kao programirane robote koji izvode glazbu Floyda od tona do tona.

Mijenjate li često set-listu? Je li više prilagođena običnim ili hardcore obožavateljima?
Najčešće nam set-lista traje tijekom cijele turneje i to isključivo zbog produkcijskih zahtjeva. Što su kompleksniji, to se set-lista rjeđe mijenja kako bi koncert tekao što je moguće prirodnije. Naravno, uvijek mora biti hitova, ali trudimo se zadovoljiti sve profile obožavatelja. Doduše, ne možemo u dva i po sata odsvirati baš sve što bi neki htjeli čuti.

Znam da ste na turnejama izvodili cjelokupne albume “Dark Side of the Moon”, “Wish You Were Here” i “The Wall”, pa ću pitati što ste pripremili za nastup u Hrvatskoj?
Na ovoj turneji set-lista nam je orijentirana na best-of kompilaciju “A Foot In The Door”, a tako će biti i u Hrvatskoj. Ubacit ćemo i par bonusa, poput “Echoes”, “Pigs” i ponešto s albuma “The Wall”. Mislim da je to reprezentativan izbor njihovog kataloga jer proći ćemo sve: od Syda Barretta do albuma “Division Bell”.

Koliku ulogu igra vizualni dio koncerta?
Itekako veliku. Pink Floyd bili su poznati po kreativnim nastupima velikih razmjera i uvijek je izazov rekonstruirati takvo što. Imamo veliki i spektakularni light show, kružni ekran na koji ćemo projicirati vlastite animacije i projekcije, a imamo i svinju na napuhavanje. Čini mi se da imamo sve što publika očekuje od koncerta Pink Floyda.

Izvodite li možda i solo radove članove Floyda, recimo Watersove, Gilmourove ili Barretove?
Ne, zasad ne, što ne znači da možda nećemo u budućnosti.

Jeste li upoznali koga od originalnih članova Pink Floyda? Jesu li Vam dali svojevrsni blagoslov i što misle o vlastitim tribute bendovima?
Upoznao sam sve osim Rogera Watersa. Imao sam čast i zasvirati na proslavi pedesetog rođendana Davida Gilmoura. Svirao sam “Comfortably Numb” uz Ricka Wrighta na klavijaturama i to je bilo neopisivo iskustvo: biti na pozornici i svirati pjesmu koju sviram više od pola svog života i to s nekim tko je sudjelovao u njezinu stvaranju… Nismo dobili nikakav službeni blagoslov, ali mislim da su pogledali naš DVD i siguran sam da im se dopalo to što radimo mi i drugi tribute bendovi.

Kako Vam se čini Watersova “The Wall” turneja? Biste li mu se pridružili da Vas je pozvao?
Gledao sam ga u Manchesteru prošle godine i uistinu je riječ o spektakularnom, vizualno zapanjujućem, sjajnom koncertu. Bila bi mi iznimna čast nastupati s njim.

Jeste li razmišljali o autorskim pjesmama u stilu Pink Floyda?
Angažiran sam svih ovih godina i na autorskom materijalu nekih bendova, a imam i svoje instrumentalne uratke. Neki imaju floydovski štih što je posve razumljivo nakon godina i godina svirke. Ali zasad nemamo u planu svjesno ući u realizaciju autorskog albuma koji bi stilski podsjećao na Floyde.

Postoji li neki suvremeni bend koji bi bio najsličniji Pink Floydu?
Puno je bendova kojima su Pink Floydi uzori, ipak su jedan od najutjecajnijih bendova u glazbi uopće, no mislim da se neki novi Floydi neće više nikada dogoditi.

Muziku podržava