Branko Đurić Đuro : “Mnogi tekstovi krenu kao zajebancija, a završe s ozbiljnom porukom”

8172

Branko Đurić Đuro, popularni glumac, redatelj, dramski pisac i, naravno, pjevač i gitarist sarajevskog benda Bombaj štampa, povodom novog albuma benda “Neka DJ odmah dole CJ” govori o albumu, koncertima, počecima karijere, inspiraciji, rock’n’rollu te svjetski poznatim filmskim kolegama Angelini Jolie i Colin Farellu koji su također upoznati s glazbom Bombaj štampe.

Nakon dvadeset godina izdali ste novi album “Neka DJ odmah dolje CJ”. Kako biste ga najbolje predstavili našim čitateljima u nekoliko rečenica?
Dugo godina nismo zajedno svirali, a onda je došao poziv od Note da sviramo kao predgrupa Chuck Berryu u Opatiji. I tada sam u Ljubljani našao Ernijev (Ernie Mendillo, basist, op.a.) bend i nastupili smo kao predgrupa. U isto vrijeme sam s Nedom, gitaristom Bombaj štampe, pričao kako imamo dosta pjesama koje smo skupili i možda bi bilo u redu da ih stavimo na neki CD. Poslije smo napravili nekoliko koncerata više za štos, i Ernie je počeo svirati s nama. To nam je ulilo neku moć i od tada sviramo u istom sastavu već dvije godine.

Ovih dana ste imali zagrebačku promociju albuma samo za prijatelje. Hoćete li nakon toga održati neki veći koncert, i što na njemu publika može očekivati?

Ovdje će biti mali koncert za zatvoreni krug prijatelja. Ako bude zanimanja, u Zagrebu ćemo možda za nekoliko mjeseci napraviti neki veliki koncert.

Tri godine prije Opatije, Vi ste se pokušali ubaciti kao svirač na koncertu Chuck Berrya u Zagrebu?
Ja sam se išao naći s njim kad je svirao u Zagrebu, jer je postojala ideja da on glumi u mom filmu “Traktor, ljubav, rock’n’roll”. Bili smo daleko u dogovorima, ali je on u zadnjem trenutku odustao. Tada sam iz štosa kazao Hrvoju, našem promotoru, da sljedeći put kad Berry bude dolazio zove Bombaj štampu, da ćemo mu mi svirati kao prateći bend. Hrvoje je to i dogovorio, ali Chuck je u Opatiju došao sa svojim kompletnim bendom tako da smo svirali kao predgrupa, što je također bilo super.

Veliki ste poštovatelj rock’n’rolla, od Berrya do The Rolling Stonesa. Na novom albumu imate preradu njihove pjesme “Tumbling Dice”. Jeste li se za obradu te pjesme odlučili možda zbog ponovnog izdanja albuma “Exile On Main Street“?
Nije zbog reizdanja, jer Stonesi kod mene ne trebaju reizdanje. “Tumbling Dice” je jedna od meni najdražih pjesama Stonesa. Jednom sam iz neke zajebancije napravio tekst na tu melodiju, pa se i drugima dopalo i kazali smo da idemo to snimiti. Sam tekst, kao i drugi tekstovi na ovoj ploči, krene iz neke zajebancije, a završi s prilično ozbiljnom porukom.

Kako je došla inspiracija za pjesmu “Evo jedne što se svira na plaži”?
To je jedna od novijih pjesmi, čak jedna od zadnjih. Nju i pjesmu “Neka traje” sam napravio godinu dana prije snimanja ploče. “Predgrađe” i “Vriska” su starije. Čak je i tekst pjesme “Nedim” dosta star. “Plaža”, “Žena koje nema” i “Neka traje” su moje zadnje pjesme. Pretpostavljam da ste i Vi prošli svoju fazu sviranja gitare na plaži?
Da. To mi je nekako nedostajalo. Primijetio sam da današnji klinci više ne sviraju na plaži. Gdje god da sam na moru, nema više toga. Sad se ide tamo gdje neki DJ rola neku muziku. Zbog toga i ta poruka “Neka DJ odmah dole siđe”. Zbog neke nostalgije da netko zasvira nešto na plaži sam i napisao tu pjesmu.

Jednom ste izjavili kako su ‘Nedo i Brada iz Psihomodo Popa naj-gitaristi na ovim prostorima’. Pretpostavljam da ste još uvijek tog mišljenja, ali koga biste još s ovih prostora istaknuli?
Ima dosta tipičnih gitarista s ovih prostora. Ali svakako su mi Nedo i Brada najbolji po mom ukusu. Koja iz Discipline Kitschme, koji inače svira bas, je dobar gitarist. Pokojni Bodo iz Indexa je bio izvrstan gitarist. Ima dosta dobrih, ali je pitanje tko što traži.

Ima mnogo tehnički genijalno potkovanih gitarista koji tehnički sviraju savršeno, ali mene previše ne impresioniraju. Primjerice, meni su Richards ili Berry, za koje bi mnogi od tih tehnički potkovanih gitarista tvrdili da nisu dobri, odlični. Mene oni impresioniraju. Jer smisliti neki riff, lick ili frazu je mnogo više nego odsvirati je perfektno. Velika je razlika od toga kad ti kao autor odsviraš nešto svoje, nego kad savršeno ‘skineš’ neki riff. Između nekog Satrianija ili Rona Wooda, uvijek ću izabrati Wooda. Ili Richardsa još prije.

Muziku podržava

U filmu “Ničija zemlja” pojavljujete se u majici s logom The Rolling Stonesa. To je bila Vaša ideja?
Da.

Koliko je rock’n’roll pomagao u ratu?
Sve što je imalo veze s dušom je pomagalo.

Vi također svirate gitaru. Kakvim se gitaristom smatrate?
Ja onako malo pomognem Nedi i tom zvuku benda. U posljednje vrijeme sviram mnogo bolje nego prije. Sviram od svoje sedme godine, te sam svirao klasiku i sve. Ali ne posvećujem se instrumentu toliko da bi se mogao smatrati nekim velikim gitaristom. Ja sam ritam gitarist. Nedo kaže da sam bolji nego ikad, a to mi je velik i dovoljan kompliment.

Zna li Angelina Jolie, s kojom ste nedavno radili, za Vašu muzičku stranu?
Angelina je prva koja je dobila našu novu ploču, a pjesma “Evo jedne što se svira na plaži” joj se jako dopala. Neki dan sam se baš čuo s njom pa me zamolila da joj pošaljem tekst “Plaže”. Ona i Brad slušaju ploču, i mislim da će se jedna od pjesama naći i u filmu jer joj se dopala.

U filmu “Triage” ste glumili s Colinom Farrellom, koji je pokazao svoju glazbenu stranu u filmu “Crazy Heart“. Zna li on za vašu strast prema glazbi?
Da, zna. Colin također u svojoj prikolici svira gitaru. Kao i svi mi u pauzi snimanja muzicira.

Prvo ste studirali novinarstvo, ali ste se prebacili na glumu jer je ona ‘najbliža rock’n’rollu’?
Dvije godine novinarstva sam završio, studirao sam tri ili četiri. Zbog izbjegavanja matematike sam bio na novinarstvu, a tada mi se činilo da je gluma bliska rock’n’rollu. A svakako je Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu u to vrijeme bila vrlo bliska rocku. To je tada bio pravi put da studiram nešto što mi je stvarno blisko. Imao sam sreću da su tada na Akademiji bili sjajni profesori te da sam tada završio studij.

U “Otvorenoj pjesmi Đorđu B.” pozivali ste Balaševića da bar jednom zasvira u pravom rock bendu. Je li se to ikada ostvarilo?
Postojala je ideja da on svira i bio je najavljen da bude gost na promotivnom koncertu. Ali on tada nije došao, a ni mi više ne sviramo tu pjesmu. Slična stvar se dogodila i s njegovom pjesmom “Računajte na nas”. Jednom napraviš nešto, jer u tom trenutku tako misliš. Pjesma ostane, iako ti više ne misliš tako.

0 Shares
Muziku podržava