Brain Holidays: “Dugo je trebalo da se pronađu ljudi koji će biti tu isključivo zbog muzike”

Muzika.hr
2999

Brain Holidays nakon poduže pauze vratili su se na hrvatsku reggae scenu s novom postavom i novim albumom “Save Peace Babylon Delete“.

Ove godine natječu se za europski reggae bend na najvećem europskom
reggae festivalu Rototom Sunsplash, gdje su 2005. bili u finalu
među 6 bendova i nastupili na main stageu festivala, ispred Gregory
Isaacsa.

Novu, osmeročlanu postavu benda čine Marko Gaćina (glavni vokal, gitara), Martina Geber (back vokal, udaraljke), Vanja Mrgić (back vokal, udaraljke), Zdenko Ivanušić (saxofon, fluta), Ivan Tikvicki (klavijature), Domagoj Tafra (gitara) Tomislav Skoblar (bas) i Miroslav Uremović (bubanj, udaraljke).Povodom povratka i novog albuma, kojeg će koncertno promovirati 21. veljače u zagrebačkom Vintageu, popričali smo s glavnim vokalom i bubnjarom…

Što ste radili zadnjih 7 godina?

Marko: Nismo baš bili potpuno u pauzi, cijelo vrijeme se nešto radilo. Skupljali smo ljude koji vole reggae i koji žele to svirati zato što to vole. Događalo se da netko tko uđe u bend očekuje da će se svirke pokrenuti instantno, da će sutra već moći od toga živjeti, a to kod nas to nije baš tako i ljudi izgube motivaciju. Jako dugo mi je trebalo da pronađem ljude koji će biti tu isključivo zbog muzike, a ne iz nekih drugih interesa, u međuvremenu je bilo par postava s nekim super ljudima koji jednostavno nisu kliknuli zajedno. Ova postava sada postoji godinu i pol dana.
Miro: Marko i ja se ne znamo tako dugo, i ostali ljudi koji su ušli u bend dali su svu svoju energiju. To što nismo dugo skupa vremenski je manje bitno jer smo to intenzitetom nadoknadili. Ova postava nije dugo zajedno, ali ljubav prema reggae glazbi, i glazbi općenito nas najviše spaja.

Koliko ste radili novi album?

Marko: Tu ima stvari koje su starije od naše prve ploče, ima nekih skroz friških…
Miro: Marko je čekao da svatko da neki svoj kreativni utisak, uz gostujuće ljude na ploči, da to zvuči ovako kako sada zvuči. Nije se guralo na silu.

Što za vas znači naslov albuma “Save Peace Babylon Delete” (‘Sačuvaj mir, briši Babylon’)?
Marko: Sačuvaj mir (u sebi) – briši Babylon. Na neki način, sve se svodi na priču između dobra i zla i na našu misiju da pokušamo biti što bolji i prenositi dobre vibracije na ljude. To je simbol borbe protiv Babylona, protiv lošeg sistema. Pogledaj kako danas svijet izgleda. Svi su u depresiji. Pokušavamo bar na taj način kroz muziku doprinijeti neku vedrinu. Stalno se iznova događaju neke podjele među ljudima, umjesto da smo skupa. To nije dobro, trebamo se spajati.
Miro: Teško se boriti s muzikom. Nije ’77. i pucaju na Jamajci jedni protiv drugih, ali nismo zapravo daleko ni dogurali od te ’77. O čemu govori novi album?
Marko: Ima tekstova od socijalne tematike do nekih ljubavnih i hedonističkih tekstova. Pjevamo o svijetu koji nas okružuje.

Imate i razne goste na albumu…
Marko: ST!llness je jednim dobrim dijelom reggae bend koji jako respektiram i Yurija jako respektiram kao MC-a i pozvao sam ga da gostuje na ploči. Na kraju krajeva, pjevamo o istim stvarima. Imamo dvije cure koje su nam stalni back vokali, ali sada imaju dvije male bebe, ja ih nazivam backovi na porodiljnom (smijeh). Imamo Viktora Lipića i Gorana Kovačića na klavijaturama, Mirona Hausera na trombonu, Tea Aničića na gitari koji je dugo bio i aktivan član benda, Robija Lajića koji je također proveo u bendu neko vrijeme… To su sve ljudi koji su prijatelji benda i koji su u nekom razdoblju radili nešto s bendom.

Gdje ste snimili album?
Marko: Album smo počeli snimati u studiju negdje krajem ljeta 2012., gdje je snimljen bubanj i back vokali za par pjesama, ostatak albuma odlučio sam snimati doma u dnevnom boravku, tamo sam se osjećao najopuštenije. Super je što ti danas tehnologija to omogućava, sat ne odbrojava, možeš danima radit u miru, a doma si. U nekim prošlim vremenima jednom bendu je bilo gotovo nemoguće snimiti album bez hrpe novaca, danas je to praktički besplatno. U biti mi je bio izazov producirati album s mjuzom iz 70-tih, sa skroz novim alatima, koji vrlo dobro oponašaju taj stari zvuk.

Muziku podržava

Tko je najviše utjecao na vas?
Marko: Teško je pričati o tome tko je najviše utjecao. Kroz godine sam skužio da su meni najdraže ploče snimljene u drugoj polovici ’70-ih na Jamajci, ta čitava roots škola. Bunny Wailer, Burning Spear, Abyssinians, rani Aswad, tu je i engleska škola, Misty In Roots, Steel Pulse, ima stvarno puno imena… U zadnje vrijeme slušam puno modernije produkcije i novih imena.
Miro: Meni su jedni od jačih grupa Israel Vibration. Što se tiče glazbe, praktički ne slušam glazbu poslije ’87. godine što se tiče reggaea, i zadnja ploča koju slušam je “No Nuclear War” Petera Tosha koja je vrh vrhova.

Kakva je naša ostala reggae scena?
Marko: Imamo Seasplash festival koji se održava od 2003. što je vrlo bitno, tu je presudnu ulogu odigrao Vedran Meniga koji gura tu čitavu priču. Ima brdo novih bendova koji šire scenu, žao mi je što nema ni jednog striktno roots benda osim nas, ali ima bendova koji koketiraju s reggaeom i scena se širi, to je super. Irie FM iz Srbije, ST!llness, Antenat… osim bendova imamo i popriličan broj soundsystema koji su vrlo aktivni. Egoless radi odličnu mjuzu.
Miro: I neki demo bendovi… Recimo Vikend revolucija, izuzetno su kvalitetni. Divno je vidjeti ljude koji su otvoreni prema toj glazbi i to je nešto što slušatelja zainteresira i da svaki desti čovjek koji čuje reggae fusion bend počne slušati Israel Vibrations i Petera Tosha, svijet bi bio ljepši.

Marko, na Fejsu sam vidjela da ti piše political views – anarhist…
Marko:
To je više šala i otpor prema autoritetu… Kao klinac sam i svirao
punk i družio se s ljudima koji imaju isto takva razmišljanja. Sve se
svodi na to – otpor prema bilo kojoj vrsti autoriteta.

Imate 3 pjesme na engleskom na albumu…

Marko: Da bi se ovdje približio ljudima, moraš im pričati na jeziku koji razumiju. Meni je teže na hrvatskom napisati tekst. Nekim ljudima je lakše. Problem je kad čitav život slušaš bendove na engleskom, onda ti se na taj način i lakše izražavati, zbog metrike, groovea, i svega skupa. U Hrvatskoj i nismo imali baš od koga puno učiti, nije bilo nikakve reggae scene, pojavila se 2000-ih.
Miro: Bilo je nekih koketiranja još u ’80-ima, Naturalna mistika npr., ali ostali su do dan danas na coverima, Haustor je recimo od novovalskih bendova jedini bio otvoren prema reggaeu.

Što očekujete od novog albuma?
Marko: Očekujemo da ćemo svirati što više koncerata, za početak slijede dva besplatna autorska koncerta, 21. veljače nam je promocija ploče u Vintageu, a 22. veljače sviramo u Samoboru na trgu na otvorenom.

Koliko je promocija bitna u odnosu na samo sviranje?
Marko: Svirke su najbolja promocija, ali i promocija je bitna jer možeš doći do većeg broja ljudi.
Miro: Danas je teško naći svoje mjesto pod suncem. Nekoć su ljudi dijelili ploče međusobno, pa bi došla priča, a danas ima toliko stvari za ponuditi, da se čovjek treba više potruditi i izbaciti nešto što bi ljude zaustavilo da bi pitali što to svira.

Koji su planovi u 2014.?
Marko: Što više svirati, trenutno smo u fazi bukiranja koncerata za nadolazeće razdoblje, u planu je i turneja van Hrvatske, zatim napraviti spotove za svaki singl i lagano raditi na idućem albumu koji bi htjeli snimiti skroz live.

Muziku podržava