Alex Turner i dečki snimali su svoj peti album u Joshue Tree u Kaliforniji kad je Josh Homme, bendov kul prijatelj, uskočio u pomoć talentiranom bendu koji je malo zapeo u kreiranju albuma. Dogodila se kemija koja je bila potrebna da se dogodi uzbudljiv i seksi moment, kako ga obje strane opisuju, sjajan dodatak koji je dodao baruta za kreiranje albuma koji će od Arctic Monkeys napraviti rock zvijezde kakve danas znamo.
Album naziva “AM“, skraćenica je imena Arctic Monkeys, iako postoje i teorije kako to označuje kraticu za radijske valove, no i nekoliko drugih teorija (glagol “am” ili doba dana) s kojima se i sam Alex Turner igrao, no nedugo nakon izjavio je kako je inspiriran kompilacijskim albumom “VU” Velveta Underground iz 1985.: “Zapravo sam ga ukrao od Velvet Undergrounda, sada ću to priznati i maknuti to s puta. ‘VU ‘ album, očito.”
Jasno, i prije izdavanja ovog albuma, bend se već postavio na mapu. Još od debitantskog albuma “Whatever People Say I Am, That’s What I’m Not” iz 2006. pokazali su koliko mogu i već osvojili brojne fanove i kritiku. Prvi album postao je i najbrže prodavani prvijenac u povijesti engleskih ljestvica. Britancima je to bilo i od posebnog značaja jer je to bio ne samo britanski odgovor na Strokes, već su preuzeli i titulu vođa nove generacije brit-rocka.
I to jako plodni predvodnici koji su već sljedeće godine izbacili “Favorite Worst Nightmare”, a onda 2009. “Humbug” gdje je i počela suradnja s Joshom Hommeom koja je bendu dala stoner okus. Slijedio je više pop album “Suck It And See” iz 2011. što je bio četvrti album u svega šest godina benda, a svaki je dobro sjeo i već stvorio publiku.
No, s petim, se dogodio, velik rast koji ih je lansirao u arenski bend, na poziciju tik do najvećih rock bendova današnjice kakvi su ipak nešto stariji bendovi poput Metallice, Peppersa ili Gunsa. “AM” se postavio kao jedan od ključnih albuma novije rock povijesti, a definitivno ključan album samog benda.
Sam album za razliku od prethodnih proširio je paletu utjecaja i u njemu se čuje dosadašnje klasičnije rock komponente i Turnerov ‘nikotinski’ vokal te dodaje plesnost uz funky rifove te začine iz r’n’b i hip hop svijeta uz izražen, bez da se gubi umjetnički integritet i njihov prepoznatljiv stil. A njihov stari prijatelj s “Humbuga”, stoner genijalac Josh Homme, pojavio se jedne večeri, drmnuo nekoliko tekila i uključio se za pozadinske vokale dok je bend zakucavao zarazne melodijama s pojednostavljenim tekstovima Turnera – što se pokazalo receptom za, uvjetno rečeno, pop album.
Album se sastoji od 12 pjesama, a recenzenti su primijetili tjeskobni ton razmišljanja o sitnim satima na albumu – što je poduprijelo teoriju naziva AM kao vremenske oznake za sitne sate, kao i ono što to donosi – veze za jednu noć, odnosno casual odnose – što se vidi i u temi “Why’d You Only Call Me When Your High?”
Album je bio i promoviran singlovima “R U Mine?”, “Do I Wanna Know?”, “Why’d You Only Call Me When You’re High?”, “One for the Road”, “Arabella” i “Snap Out of It” koji su postali hitovi koji se unisono pjevaju na koncertima danas.
Ti singlovi nisu bili radijski hitovi, no bili su sveprisutni, kroz internet. Kako su ih rani singlovi dijeljeni putem MySpacea koji su i potaknuli prvi hype Monkeysa u Engleskoj, tako ih je i era Tumblra predstavila novoj generaciji slušatelja. Izdanje albuma slijedila je i velika turneja te su postali jedan od rijetkih istinski masivnih rock bendova svoje generacije.
