Andy Kuntz (Vanden Plas): “Samo uzajamno uvažavanje i poštovanje može vas održati zajedno”

S obzirom da smo se dobrog dijela najvažnijih točaka karijere Vanden Plasa dotaknuli u analizi novog albuma “Chronicles of The Immortals – Netherworld (Path 1)“, ovdje ćemo to izbjeći, te se usredotočiti na razgovor s pjevačem benda Andyem Kuntzom.

Raspoložen za šalu, sam je ponudio odgovore na neke stvari koje bi inače, u nekim drugim prigodama, svoje mjesto mogle naći u, ovom, uvodnom dijelu teksta.

Za početak reci mi, jesi li umoran? Koliko pratim, puno radiš. Zato i pitam, da znam kako koncipirati razgovor… (smijeh)
Da, umoran sam ali i pun entuzijazma, snage i ideja, tako da nema problema.

Snimili ste novi album, ali najprije bih htio da mi kažeš nešto o “Bloodnight”. Wolfgang Hohlbein, poznati njemački pjesnik, vaš prijatelj i obožavatelj, dao je ideju da snimite tu rock-operu za kazališne daske.
Da, tako je. Wofgang je gledao rock operu “Christ 0”, koju smo napisali 2009. za Državno kazalište u Münchenu. To je moderna adaptacija djela Alexandrea Dumasa “Grof Monte Cristo”. To je toliko osvojilo Wofganga (inače sam njegov veliki fan), da me priupitao bi li mogao s njim raditi na scenariju za teatar, koji bi bio baziran na jednoj od njegovih knjiga. Ponekad je život zaista čudan. (smijeh)S Wolfgangom i Dieterom Winklerom si pisao libretto. U prošlosti si imao iskustva s rock-operama, ali, ovo je bilo nešto drukčije, pretpostavljam.
Da, definitivno. Pisati zajedno s jednim od najvažnijih i najpoznatijih phantasy autora u svijetu, koji je prodao preko 43 milijuna knjiga i čija djela obožavaš, posebno je i nevjerojatno iskustvo.

Za “Bloodnight” ste komponirali 19 pjesama. Pretpostavljam, drugačijih nego za albume. Čuo sam da ste koristili i pjesme nekih drugih bendova (Red Circuit).
Da, radio sam pjesme zajedno s Günterom Wernom i Stephanom Lillom, i drukčije su u smislu da su rađene za kazalište. Postoji samo jedna pjesma za rock operu “Bloodnight” koju nije napisao bend. To je “Son of Utopia”, koju sam napisao s klavijaturistom Red Circuita, Markusom Teskeom, s kojim sam jako dobar prijatelj.

Glavni si protagonist, a bend je svirao s orkestrom. Kako je surađivati s orkestrom, s klasičnim glazbenicima?
U biti, to iskustvo za mene i nije bilo nešto tako posebno i novo. Radim u kazalištima od 1990. godine, zajedno s klasičnim umjetnicima i orkestrima. U tri različita kazališta igrao sam u predstavi “Jesus Christ Superstar”. Tonske probe su drugačije nego one kod bendova, i za sve je potrebno samo oko sat vremena, uglavnom da se provjere linije. Također, dobra stvar je što se svaki puta svira na istom mjestu. Orkestar je dobro balansiran, jer se uvijek tijekom proba, a prije premijera, provjeravaju svi detalji.Doživjeli ste veliki uspjeh s “Bloodnight”. Jeste li tako nešto očekivali?
A ne, tako nešto, takav uspjeh, to ne bismo nikada mogli očekivati. Imali smo 25 rasprodanih predstava. Nevjerojatno.

Snimanje novog albuma bio je logičan korak?
S jedne strane si u pravu, jer album uključuje prvi čin rock-opere, ali to u potpunosti baš i nije bio logičan korak. Dok smo skladali rock-operu, nikada nismo razmišljali o tome da snimimo pjesme za album. Nakon što smo je završili i odigrali 25 puta, osjećaj da smo stvorili nešto posebno je rastao, i bivao sve veći i veći. Predložili smo da po rock-operi, do određene granice, snimimo album, što je bilo prihvaćeno, jer su od prvog trenutka bili uvjereni da je to dobra ideja.

Glavna tema je besmrtnost. Reci mi nešto kratko o priči albuma…
Da, tako je, ali u 2-3 rečenice ga nije moguće opisati. Najbolje ga je čuti.

Slažem se. Reci mi onda nešto kratko o glavnim razlikama između rock-opere “Bloodnight” i albuma “Chronicles of The Immortals – Netherworld (Path 1)“.
To može. Prije svega, glazba na albumu je dosta drukčije raspoređena od one na rock-operi. Duži su solo-dijelovi, dopunjene su klavijature i orkestralni aranžmani. Priča za album je prepisana i prilagođena za pripovjedača, odnosno za mene, tako da nije potreban drugi protagonist, kao što je to slučaj u kazališnoj predstavi. Izuzev glavnog lika na albumu – Andreja i njegove neispunjene životne ljubavi.

Kada planirate snimiti “Path 2”?
Kako sada stoje stvari, mislim da bi nastavak ovog albuma trebao izaći negdje sredinom 2015. godine.

Glazba na “(Path 1)” je čisti Vanden Plas. Imate krasan, bogat sound, puno orkestralija. Mislim da je to vaš album s najviše kazališne atmosfere…
Hvala ti na ovim opservacijama, samim tim jer nam je to prvi album pisan praktički izravno sa scene. Kao što sam rekao, čini se da glazba, sama po sebi, najbolje priča svoj dio priče.

Album je kreativan, raznolik, živopisan, jako lijepo ga je slušati. Ima težih kompozicionih struktura, ali i lijepih, ugodnih melodija. Težih, mračnijih, emotivnih, svjetlih trenutaka. Jesam li ga pravilno rezonirao?
Moram ti priznati da ga niti sam ne bih mogao bolje opisati. Želiš li možda postati naš promotor? (smijeh) Šalim se, oprosti.

Hvala na ponudi, razmislit ću. Ali ipak, nećeš se izvući bez da kažeš koja je, po tebi, glavna karakteristika albuma.
A dobro. Pa, zbog navedenih činjenica, ispostavilo se da se kroz album prenosi nekakav kinematografski, filmski ugođaj. Nešto u stilu Tima Burtona (smijeh). Uglavnom, mislim da je to vrlo bogat i dubok album, drugačiji od svega što smo do sada napravili, a opet, da s njime nismo iznevjerili one koji nas vole slušati.

Ima puno lijepih pjesama. Moj izbor je balada “Misery Affection”. Isto tako, volim čuti “Soul Alliance” jer je žestoka, pravi metal, a također ima spore, emotivne dijelove. Tvoj favorit?
Dobar izbor. Meni je najdraža “New Vampyre”, iz razloga jer u sebi ima nekakav poseban, novi i moderan aspekt, jedan je mali dragulj i svojevrsni ‘contrapoint’ u odnosu na ostale pjesme na albumu. Može se dogoditi da na našem idućem albumu, nastavku ovoga, odemo malo više u tom smjeru.

Nije ništa novo ako kažem da pjevaš izražajno i uvjerljivo, no, na albumu se pojavljuju i lijepi, senzibilni i emotivni ženski vokali. Tko ti je bio support?
Drago mi je da si to primijetio. To je jedna lijepa žena prekrasnog glasa i divne duše – Julia Steingass.

U videospotu za pjesmu “Godmaker” se pojavljuješ i u liku nekog zlog, mračnog kralja?
Da, to je moja tamna strana (smijeh). Spot je odličan, a puno zasluga ide i čudesnoj majstorici šminke Maji Storbeck, koja je napravila sjajan posao. Ona inače radi i s Rage i Powerwolf.

Spot djeluje jako zanimljivo, a još više okruženje u kojem je sniman. Prikladno, pravo darkerski...
Spot je sniman na mnogim mjestima, poput u kazališnog skladišta u kojem završe sve stare stvari kojima je istekla produkcija, što vam daje osjećaj kao da ste na kazališnom groblju. Zatim u nekim od najvećih pješčanih špilja u Europi, koje se nalaze u ispod ruševina dvorca Hohenburg u Homburgu, te u dubokim podrumima i hodnicima starog rudnika ugljena u Völklingenu, mjestu koje je UNICEF proglasio svjetskom kulturnom baštinom.

Hoće li taj spot dobiti nasljednika ?
Mislim da sada više ne, ali siguran sam da ćemo snimit spot za neku od pjesama s idućeg albuma.

“Christ 0” mi je do sada bio favorit vaše diskografije, no “(Path 1)” mi je trenutno draži (smijeh).
Jako dobar izbor. Ali, i drugi albumi koje imamo su im vrlo blizu; “Colour Temple”, “The God Thing”, “Far Off Grace”, “Beyond Daylight”, svi su nam albumi ispali dobri. Šalim se malo. Ali, da budem iskren, i “Live In Paris” (“Spirit of Live” (2000)) je također jak album.

Jedna stvar me posebno zanima. Stephan, Günter, Torsten, Andreas i ti ste zajedno od početaka benda. Kako vam je to uspjelo?
Pa, znaš, nema se tu šta posebno za reći, ne postoji nikakva formula koja bi vas održala na okupu. Samo uzajamno uvažavanje i poštovanje.

Vjerujem da je Vanden Plas jedna velika obitelj.
Da, u pravu si, mi smo jedna obitelj, a u svakoj obitelji ima idiota. Ja sam u ovoj najveći (smijeh). Šalim se opet. U biti, nitko od nas nije svetac i ne želim posebno naglašavati da povremeno nemamo velike i teške diskusije, prijepore ili svađe, ali do sada nitko nije primio neki težak, niski udarac.

Obitelj. Sad sam se sjetio. Pročitao sam da ste ti i Stefan Kuntz, bivši reprezentativac Njemačke u nogometu, bratići. Je li to točno ?
Da, u pravu si. I to ne samo da smo bratići, nego smo i veliki prijatelji (smijeh).

Kaiserslautern, vaš grad, poznat je po nogometu…
Pozivan sam na utakmice na Betzenberg i idem na njih kad god za to imam vremena. (Betzenberg je 285 metara visoko brdo u Kaiserslauternu, na kojem se nalazi Fritz Walter Stadion, op.a.)

Planirate li održati turneju, možda nekoliko koncerata, ili ćete samo raditi novi album?
Ne, za sada nemamo u planu turneju. Ali prije nego objavimo idući album, mislimo napraviti turneju s 25 koncerata, o čemu ćemo obavijestiti javnost našim kanalima.

Projekt-bendovi Abydos i Missa Mercuria nisu tvoja opcija?
Ako će me neki projekt zanimati, zašto ne, ali, moja budućnost je – Vanden Plas.