Što je, zapravo, besmrtnost?

    1513

    Vanden Plas

    Chronicles Of The Immortals - Netherworld (Path 1)

    Datum izdanja: 21.02.2014.

    Izdavač: Frontiers Records

    Žanr: Progressive Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Vision 1ne
    2. Vision 2wo The Black Knight
    3. Vision 3hree Godmaker
    4. Vision 4our Misery Affection Prelude
    5. Vision 5ive A Ghosts Requiem
    6. Vision 6ix New Vampyre
    7. Vision 7ven The King and The Children Of Lost World
    8. Vision 8ight Misery Affection
    9. Vision 9ine Soul Alliance
    10. Vision 10n Inside

    Za glazbene standarde gotovo nestvarno zvuči činjenica da njemački progressive metal sastav Vanden Plas još od 1986. godine, kada je osnovan u Kaiserslauternu, djeluje u nepromijenjenoj postavi.

    I tada i danas, i svih tih 28 godina, članovi benda su Andy Kuntz (vokal), Stephan Lill (gitare), Günter Werno (klavijature), Torsten Reichert (bas) i Andreas Lill (bubnjevi). To je toliko rijedak, možda i endemski slučaj u glazbenom svijetu, da je najmanje što možemo učiniti to što jesmo, reći o kojim se ljudima zapravo radi. Koliko je tu zajedništva, kolegijalnosti i prijateljstva, dokazuje i podatak da su surađivali i u nekim off-projektima, na lokalnim glazbenim i kazališnim programima, a zajedno su, recimo, radili i uspješnu rock operu sastava Missa Mercura (2002.).

    Nema nikakve dvojbe da je to glavni razlog što je Vanden Plas održao stabilnu stvaralačku liniju tijekom svog postojanja, u kontinuitetu pokazujući umjetnički rast i progresiju, zadržavajući vjernost samome sebi. Ali istovremeno, od albuma do albuma razvijajući i zvuk i koncepciju, i to bez nekog posebnog eksperimentiranja. No isto tako, ovaj dragulj progresivnog metala iz nepoznatih razloga, usprkos surovoj i nadasve jakoj konkurenciji, nikada nije dobio mjesto koje je odavno zaslužio. Uvijek je najlakše reći ili nekoga staviti u kategoriju ‘jedan od najboljih’, jer to može biti jedan od dva, jedan od deset, jedan od dvadeset ili koliko već, pa ćemo za Vanden Plas reći da spada u najuži krug velikana glazbe koju prezentira. Među, recimo, 5-6 najboljih.Bend je to koji pozorno i otmjeno pomjera granice svoje glazbe i svakim novim albumom podsjeća na ono što je napravio ranije, usput donoseći bar mrvicu drukčijih, izražajnijih i poboljšanih elemenata.

    Takav je slučaj sa svim albumima, a “Chronicles Of The Immortals – Netherworld (Path 1)” osmi je po redu, stigao nakon “The Seraphic Clockwork” (2010.) i ima jako zanimljivu priču svog nastavka. Naime, najprodavaniji njemački pisac Wolfgang Hohlbein, s tiražom ‘teškom’ preko 43.000.000 prodanih knjiga, predložio je 2012. godine Vanden Plasu da zajedno naprave rock-operu za kazališnu pozornicu, a koja bi se temeljila na njegovoj seriji “The Chronicle Of The Immortals”. Od ideje do realizacije prošlo je malo vremena, samim tim što je Wolfgang prijatelj, a ujedno i odani fan Vanden Plasa. Tu je priča, koja se temelji na besmrtnosti, pa je, zajedno s Andyem i svojim menadžerom Dieterom Winklerom, Wolfgang napisao i libretto, Vanden Plas komponirao 19 pjesama, tu se našla i jedna od Red Circuita (“Sun of Utopia”), te slika bješe gotovo pa i uokvirena. Preostalo je da se nauči tekst, uvježba orkestar, u čijem je sastavu bio i cijeli bend, i “Bloodnight” (“Blutnacht” u originalu) uskoro je postavljen na kazališne daske. Uspjeh kojeg je mjuzikl doživio, s Andyem u glavnoj ulozi, nitko nije očekivao, iako je sama premijera, održana 2012. na pozornici Pfalztheater u Kaiserslauternu, nešto takvo dala nagovijestiti.

    Muziku podržava

    Ekipa je već na samom startu od publike dobila ‘standing ovations’, da bi nakon toga još 25 predstava, održanih tijekom 2012. i 2013., bilo u potpunosti rasprodano. Takav razvoj situacije naprosto je sve skupa nagnao da djelo s kazališnih dasaka presele u glazbeni studio i snime album. Od ideje do realizacije nije prošlo puno, počelo se raditi na adaptaciji kazališnog mjuzikla/rock-opere prema Vanden Plasovim standardima i ‘dogodio’ se “Chronicles Of The Immortals – Netherworld (Path 1)”. Album koji se kroz svojih deset pjesama (vizija) bavi vječnom temom besmrtnosti, kroz apokaliptične bitke raja i pakla, dobrog i zla, a u biti sadrži prvi čin spomenutog djela “Bloodnight”. Što je, zapravo, besmrtnost? Odgovor bi trebao (sa)znati Andrej Delany, glavni lik ove konceptualne priče, koji želi samo biti ljudsko biće, ali nije u stanju dijeliti svoj život s ljudima.

    U potrazi za spasom, luta kroz stoljeća, ne znajući da mu je besmrtnost prijetnja koja ga ostavlja na milost i nemilost jačima, koji na svojoj strani imaju vječnost i polako mu zatežu omču oko vrata. Najednom, Andrej se nađe na ‘bojišnici’, između dva svijeta, u ratu koji bjesni između svijetla i vječne tame. No, koje je biće iz arhaičnih sjena tama, a koje je svijetlo. Koje mu želi pomoći, a koje zavesti i uništiti ga? To za sada nećemo saznati, s obzirom da će odgovor, negdje tamo početkom 2015., ponuditi “Path 2”.

    Kako to biva u slučaju konceptualnih albuma progressive metal majstora, i ova je priča sasvim solidna (ako ne i više) podloga za scenarij nekog sci-fi filma i kao takva, jako zahtjevan zadatak za izradu pripadajuće glazbene podloge. Najjednostavnije rečeno, treba što vjerodostojnije otpjevati i odsvirati ono što se napisalo.

    Opće je poznato kako je najveći problem kod konceptualnih albuma taj da glazba često trpi zbog nekvalitetne ili jednostavno nedovoljno uvjerljive priče, ili obrnuto, čak više nazočno, da je priča dobra, a da je glazbena kulisa ne poprati na adekvatan način. Vanden Plas je bend koji s nečim takvim nikada nije imao ozbiljnijih problema i mnogima bi mogao biti ogledni primjerak na predavanju pod nazivom ‘Na koji način napraviti cjelovit konceptualni album?’.

    Bend je to koji zna posložiti tri ključna segmenta ovakve vrste glazbe; kompleksnije progressive metal strukture, konceptualnu priču i snažne melodijske linije. Osim što je sve to jako dobro uravnoteženo, ono što je najvažnije, svojom raznovrsnošću, nizom divergentnih elemenata, glazba slijedi priču na izuzetno uvjerljiv način. Iako ima puno različitosti, promjena tempa, razine snage i energije, glasnoće tonova, prateći izljeve emocija, staloženosti, mirnoće, pa neizvjesnosti, napetosti, kao i ljutnje i bijesa, album je kontinuirano impulzivan, dinamičan i ‘teče’ kao da se, u biti, radi o jednom jedinom naslovu. To dovodi do prikrivenog dojma kako je svrha pauza između pjesama samo ta da razdvoje osebujnije, raskošnije dijelove ili pak da spriječe prejake ‘sukobe’ različitosti raspoloženja.

    Pjesme su dosta teže, masivnije, ali i elegantnije nego one s ranijih bendovih albuma, raznolike i živopisne, a jedna od glavnih preinaka očituje se u nikad napetijoj filmsko-kazališnoj atmosferi. Iako, glazba je ostala čista, nepatvorena, raskošna, monumentalna, pravo onakva, iz ranije otkrivene Vanden Plasove galaksije, duboko ukorijenjena u progressive metal, s obiljem melodijskih linija i bogatstvom instrumentalnih skulptura.

    Sound je značajno orkestralniji, ali to nipošto ne znači da su metalni instrumenti u podređenim ulogama. Prije bi bilo da su se omjeri ujednačili, a bombastičnost orkestralnih aranžmana, koji nose snažan oblak zamračene atmosferične uozbiljenosti, pjesmama daje na specifičnosti. U tom dijelu, svakako treba spomenuti univerzalnost i složenost klavijaturističkih izvedbi, koje pomno prate promjene tempa i tijek radnje, i svojom kombinacijom klasičarske ceremonijalnosti i modernije neoprogresive, upotpunjene s lebdećim space figurama i suptilnim elektronikama, te uz oveći angažman ultra-emotivnog piana, uvelike obogaćuju sveopći sound. Oštri, hevijanerizirani riffovi i solaže su modernog štiha, dodaju potrebnu, uvijek dobrodošlu dozu agresivnosti, a ritam sekcije čine se homogenijim i transparentnijim nego ikada. Što je također jedan od detalja koji ovaj album stavlja ispred cjelokupne diskografije benda.

    Uspjeh ove storije uvelike se vrti oko umješnosti Andyeva tumačenja, odnosno stila i načina pjevanja, a on je to svojim snažnim, punim, ekspresivnim, na momente emotivnim, katkad i bolnim, pa i jezovitim vokalima, odradio praktički besprijekorno. Bez ikakvog razloga za prigovor. Uvjerljivim pjevanjem radi upravo ono što se od njega traži – spaja literarnu i glazbenu umjetnost. U tom dijelu, veliku pomoć ima u senzibilnim, nježnim, dirljivim i podatnim ženskim pjevanjima, a povremene zborske kreacije i obrisi gregorijanskih korala pojavljuju se u doziranim, domišljatim omjerima i svojom profinjenom, izraženom crtom intimnosti, pojačavaju dojam blistavosti, rafiniranosti i sveopćeg zvukovnog bogatstva. U biti, meritum stvari u ovom bi se slučaju mogao svesti i na tezu kako Vanden Plas u fokus događanja daleko više stavlja pjesmu kao cjelinu, umjesto da isturi individualnu nadmoć i izvrsnost. To je, recimo, razlika s Dream Theater, i zato su novi Vanden Plasovi albumi cjelovitiji, zanimljiviji, konstruktivniji, pa i bolji.

    Teatralno-tmurna, filmska atmosfera, s jasnim orkestralijama i dubokom i mračnom Wolfgangovom naracijom, te s kombinacijom energičnosti i melankolije, već u uvodnom naslovu “Vision 1ne” najavljuje zanimljivu i krajnje intrigantnu priču. U koju se svojim vizurama u potpunosti uklapa “Vision 2wo The Black Knight“, stvar težih tonovima, kombinacije grubljih riffova, emotivnijih vokala i pitomog piana, teatraliziranih klavijaturističkih pasaža i čeznutljivog gitarskog sola.

    Vision 3hree Godmaker” jedna je od agresivnijih pjesama, započinje s prilično oštrim gitarskim riffom, no istovremeno je pamtljiva, dojmljivih melodija, čistih, emocionalnih sola i probojnih vokala. “Vision 4our Misery Affection Prelude” je kratka, izuzetno melankolična, dvominutna pjesma, sa sugestivnim i osjećajnim žensko/muškim pjevanjima, puno tugaljivih tonova piana i pravi je uvod u srž ove priče.

    “Vision 5ive A Ghosts Requiem” još je jedna laganija stvar s ogromnom zastupljenošću orkestralija, novom pojačanom dozom muško/ženskog pjevanja, monumentalnim zborskim izvedbama, a “Vision 6ix New Vampyre” najenergičnija i najstrastvenija pjesma, s krasnim interludijem, u kojem se poigravaju gitarski solo, piano i orkestralije. U njoj, kao i u “7ven The King and The Children Of Lost World“, osjeća se najviše progresivnog intenziteta, odnosno fokusiranost na složenost i melodije. S time da potonja, uz definitivno najjače i najkompleksnije gitarske varijacije, ima najujednačenije omjer unutar kolaboracije glavnih i pratećih vokala.

    “8ight Misery Affection” je izuzetno nježna balada, s prekrasnim dodirima piana, gudanja i orkestralija, te super-sugestivnim muškim i ženskim pjevanjima, a “9ine Soul Alliance” još jedan moćan progressive metal naslov mračne, neizvjesne atmosfere, s bogatstvom instrumentalnih figura, gdje se posebno ističe fragment s bas solom, naglašenog jazzy stila. I tako, stigosmo i do kraja albuma, gdje se nalazi stvar “10n Inside“, koja kombinira srednji i spori tempo, agresiju i staloženost, mirnoću, bogata je višeglasjima i melodijskim linijama, ima nekoliko sočnih (i bučnih) bubnjarskih prijelaza, puno orkestralija poduprtih individualizacijama piana i gudala, te nešto ‘uplitanja’ elektroničkih, skoro pa popy ritmova.

    I ta stvar, ali i cijeli album, odlična je najava za njegov drugi dio, no koliko je ovaj dobar, nismo baš previše nestrpljivi da mu dočekamo nastavak. Jer, zna se da se u dobrim stvarima treba uživati što je moguće duže, a dobra, predobra je stvar ovaj album. S kojim je Vanden Plas postavio neke nove standarde kako u svojoj, tako i u kompletnoj progresivnoj brašni, gdje se ovako nešto jako rijetko čuje.

    “Chronicles Of The Immortals – Netherworld (Path 1)” je, bez ikakve dvojbe, ‘strašan’, težak, ali istovremeno i (pre)divan album, i kao takav se preporučuje svim, ali baš svim ljubiteljima progresivnog metala, poglavito onima koji se povode za svjetskim trendovima i najbolje bendove subžanra traže na naslovnicama medija. Zato se nikada nemojte zadržavati samo na naslovnicama, a kad (i ako) ih već imate u rukama, koji puta dublje prolistajte novine, prosurfajte internetom i prostudirajte malo ono što pronađete u nekim zabačenijim, naoko nevažnim kutevima. Možda katkad naiđete i na Vanden Plas, bend s posebnom dimenzijom unutar progressive metal planeta.

    Muziku podržava