Živjela sloboda

Te godine sam rođen, a te iste godine je ex-Yu scena postala bogatija za jedno veliko ime. Naravno, riječ je o bendu Partibrejkers, koji je te davne ’85. objavio svoj istoimeni prvijenac “Partibrejkers”. Bend je nadživio sva krizna razdoblja, i na vašu i našu sreću još uvijek gura. Štoviše, moglo bi se reći vrlo uspješno.

Nedavno su objavili svoj najnoviji uradak nazvan “Sloboda ili ništa“. Kako to i priliči Canetu, album je dosta nabijen socijalnim i političkim angažmanom, koji najbolje opisuju naslovna “Sloboda ili ništa”, “Ćutanje“, te nešto laganija “Ništa ne očekujem“, u kojoj Cane istresa svu svoju gorčinu.

“Ništa ne očekujem, samo se nadam, da mojoj duši biće bolje nego sada, svuda zakoni, nigde pravde, čovek mora da beži odavde, puna su nebesa, gledaju na nas, neko traži slavu, a neko moli za spas, bivši dečaci, bivše devojčice, u svetu vukova zalutale ovčice… “.

Svi oni koji redovno posjećuju koncerte Brejkersa su već odavno čuli i za “Lobotomiju” i “Biraj“, koje na koncertima ne zaostaju puno za njihovim najvećim uspješnicama.

Album sadrži i par solidnih ljubavnih pjesama, od kojih bih posebno izdvojio “Dugo te nema“, s bolnim ljubavnom porukom “Bez tebe nikoga ne znam, bez tebe nikog ne prepoznajem, ti si moja polovina, cilj lutanja mog…“.

Po tipu pjesama red političkih, red ljubavnih, album dosta podsjeća na njihov pretposljednji uradak “Gramzivost i pohlepa”, a može se reći da je tekstualno i dalje veoma angažiran, po meni čak i jači od svog prethodnika. Cane tekstovima pojede sve punkere za ručak, a po britkosti i jasnoći poruke nimalo ne zaostaje za svojim suvremenikom Kojom i njegovim novim albumom.

Što se tiče muzike na albumu, to su uglavnom već ranije odsvirani riffovi Partibrejkersa, i podosta su zakazali na tom planu. Anton je jednostavno došao do zasićenja. Album je producirao njihov bivši bubnjar Igor Borojević.

Kroz album se cijelo vrijeme propagira motiv slobode, opisuje se stanje države u kojoj vladaju kaos i bezakonje. A pitam se zar je kod nas bolje, a svejedno jako malo tko ima muda pisati protiv nepravde i loših državnih sistema. Radije će raditi pjesme s lako pamtljivim refrenčićima.

Istina, ovo nije nikakav specijalno dobar album, ali je i dalje puno bolji od onog što uglavnom sviraju bendovi na Balkanu. Vidjet ćemo kako će publika na to sve skupa reagirati.