Zanimljiv pop proizvod kakvom se većina hrvatske scene može samo nadati

Kada su se pojavili, za mene je Flyer bio samo još jedan od onih bendova čiji jedan hit pjevušite neko vrijeme (neprekidno se pitajući čija li je to uopće pjesma?) i onda ga zaboravite prije nego uspijete saznati tko je otpjevao pjesmuljak koji vam se uporno vrtio po glavi. Zapravo, tako sam mislila za vrijeme dok se po radio postajama vrtio njihov prvi singl, “Stanica prema suncu“.

Već njihova druga pjesma “Želim najviše“, kojom su pokorili sve značajnije top liste hrvatskih radio stanica, dokazao mi je da sam bila i više nego u krivu. Treći singl, smjela obrada Josipinog nedodirljivog klasika “O jednoj mladosti“, mene je potpuno iznenadio i ostavio bez teksta, a čini mi se da se uspjehu kojeg je pjesma postigla nisu nadali ni članovi ovog mladog i vrlo perspektivnog benda. Osim što je za takvu obradu trebalo hrabrosti, trebalo je i dosta inovativnosti te jak ženski vokal, a ni u jednom od toga dvoje Flyer nimalo ne oskudijeva.

Flyer je upravo ono što je ustajaloj i vrlo često zamornoj hrvatskoj pop sceni upravo bilo potrebno, pa na njihovom pojavljivanju trebamo zaista biti zahvalni. Ali ako ste slušajući ovdje spomenuta tri hita pomislili da znate sve o takvim bendovima i vrsti glazbe koju oni mogu ponuditi, savjetujem vam da se što prije dokopate Flyerovog albuma prvijenca i uvjerite u suprotno.

Žanrovski bi se 11 pjesama s ovog albuma i moglo opisati kao melodičan pop, ali vam to ni na koji način neće dočarati svu vještinu koju su članovi benda svladali ne bi li tom popu (a osobito ‘hrvatskom popu’) dali novo značenje. Jer ovdje se ne radi jednostavno o 11 pjesmica koje ćete zaboraviti i prije nego album preslušate do kraja. A ne radi se niti o banalnim tekstovima kakvima smo navikli da hrvatski pop obiluje. Činjenica je da na ovom albumu nećete otkriti nikakve velike životne istine, niti će vas on izliječiti od depresije ili potaknuti na neku osobnu revoluciju. Možda će vam jednostavno uljepšati dan i natjerati vas da pomislite kako se u životu treba radovati malim stvarima i lijepim pjesmama.

A i to je već puno, zar ne? (Iako sam na ovom mjestu mislila završiti recenziju, ne mogu ne spomenuti Zlatnu kooglu koju je Flyer dobio za najboljeg novog izvođača 2005. godine. A onih pola zvjezdice gore koliko im nedostaje za najvišu ocjenu, nisam im dodijelila samo zato da bi im ostavila malo prostora kojeg će upotpuniti na slijedećem albumu.)