Zalet unazad

Evanescence su se ovaj put stvarno nepotrebno zaletili. Većina bendova obično skupi pošteni broj albuma prije izdavanja livea, no oni su to učinili nakon samo dva albuma iza sebe – “Origin” iz 2002. i “Fallen” iz 2003. koji je postigao milijunsku nakladu. No taj potez ovim gotički orijentiranim rockerima iz Arkansasa baš neće donijeti puno nove slave, čak se usuđujem reći da će ih baciti par koraka nazad.

Album je snimljen u klubu Zenith u Parizu. Većinu njihovog seta mogli ste već čuti na albumu “Fallen” s kojeg su odsvirali deset pjesama. Tu su uvrštene i tri nove stvari i cover KoRnovog hita “Thoughtless” koji zvuči puno, puno lošije nego u originalnoj izvedbi. Ovdje se uvelike pokazuje važnost dobre produkcije koja je u potpunosti izostala. Sve instrumentalne dionice bačene su u drugi plan, do izražaja dolazi samo inače prekrasni glas Amy Lee koji tu nailazi na nekoliko nesigurnosti i podrhtavanja.

Nekoliko vrlo mušičavih izvedbi pjesama “Haunted“, “Everybody’s Fool” i “Bring Me To Life” (ovdje posebno mislim na užasni muški vokal) ne mogu ne zapeti za uho i smanjiti ocjenu ovom albumu.

No, ipak sam našao i ponešto pozitivno. Prekrasna lagana “Breathe No More, koju je Amy uspjela otpjevati besprijekorno, najsvjetlija je točka na “Anywhere But Home. Za kraj je ostavljena nova studijska pjesma-tugaljiva i emotivna “Missing” na kojoj sve u kompletu zvuči puno bolje.

Ovaj album vjerojatno će zadovoljiti samo najveće fanove, no nadam se da će u budućnosti nakon više snimljenih albuma i stećenog glazbenog iskustva nešto ovakvo zvučati puno bolje.