Willie zna kako

Možda najomiljeniji neplatiša poreza na cijelom svijetu, Willie Nelson, je opet u akciji! Za novi album je snimio stare standarde te ih nanovo otpjevao. Iz čega slijedi pitanje: bi li se taj album bar za hrvatsko tržište trebao zvati “Vještina 3”?

O imenu “Skill” možda bi se i razmislilo, ali svojim nazivom te konceptom album “American Classics” podsjeća na uratke u nastavcima dvojice velikana: Johnnya Casha i Roda Stewarta (Rod je, vjerujte na riječ, nekad snimao doista dobre albume – što solo, što sa grupom Faces).

Dok je Cash s Rubinom istraživao i našao mogućnosti minimalističkog i gotovo spartanskog zvuka, Nelson nije vršio nikakve pomake u auditivnom smislu – to je ugodan jazz s malo bluesa, countrya i ostalih američkih muzičkih idioma u kojem se Willie snalazi mnogo bolje nego kada popunjava formular u poreznoj upravi.

Sve skupa zvuči zgodno, ali s jednim malim nedostatkom: kao da smo to već prije čuli. Album zatvara “Always On My Mind” koja je za ovu prigodu ponovo (po koji put?) snimljena. Kad se sve zbroji, ovaj je album usporediv više sa zadnjim Stewartovim nego sa zadnjim Cashovim.

‘Ali on je treće životne dobi’, neki će se pobuniti. Jest, u godinama je, ali starost nije bolest niti ubojica kreativnosti. Brojni glazbenici su stvarali (i stvaraju) sjajne ploče u poodmakloj dobi, prkoseći godinama kao svi hrvatski zakoni o privatizaciji zdravom razumu.

Williev je glas uščuvan, interpretacije su solidne (a ponekad i nešto više od toga), dok prateći instrumenti (cilj je bio zlatna sredina, ni previše instrumenata, ni premalo njih, uglavnom ih se čuje 5-6) pružaju diskretnu glazbenu podlogu. Willie je skladbe izveo baš onako da ih skroz provuče kroz svoj filtar, tako da zvuče kao da ih je on i napisao ili kao da su napisane za njega, što je za nekog ambicioznog pjevačkog žutokljunca nemoguća misija, ali Willie je u tome uspio s lakoćom, kao što to i inače uspijeva. Diana Krall i Norah Jones gostuju i ostvaruju dopadljive vokalne suradnje.

Unatoč uobičajenoj Nelsonovoj opuštenosti i toplini te nježnoj atmosferi prezentiranoj u pjesmama, problem je što se nakon preslušavanja javlja relativno malo razloga da se ovaj album pusti opet.

Za mnoge izvođače ovaj album bio bi proglašen značajnim postignućem, ali od Willie Nelsona ipak očekujemo da temeljitije iskoristi golemo životno i muzičko iskustvo.