Visokobudžetni spotovi napadaju

Sjećam se svog predinfarktnog stanja uslijed videopremijere Caveove “Bring It On”; crne polugole guzice u ‘prvom planu’ približavaju se ogromnom brzinom vašem licu, vi u strahu zahvaljujete evoluciji na smještanju zuba u usnu šupljinu i govorite frendu do (vas) kako je Cave ‘fakat prop’o’… Kasnije vam je objašnjeno da je poanta spota bila ‘ napraviti nešto MTV-ijevsko’, ali vama je pred očima i dalje ta zastrašujuća crna rit…

Bit prepričavanja ove moje ‘fakultetske dogodovštine’ nisu rasne predrasude niti debata o degutantnoj i moralno iskvarenoj glazbenoj industriji nego stalna dvojba o tome je li spot umjetnička forma izražavanja autora spota i glazbenika, za čiju promociju je stvoren, ili samo hrpa sličica golih baba, ‘masnih auta’, biblijskih motiva, visećih fetusa, bijesnih tinejdžera i trudnih narkomanki u ludom natječaju tko će prvi natjerat’ gledatelja na povraćanje, masturbiranje ili masakriranje susjedove mačke.

Eto, da bih izbjegla ruiniranje ganglija ovakvim temama, rijetko gledam spotove zapravo, trudim se izbjegavati ih, pogotovo one hrvatskih glazbenika s tim da me Jasmin Stavros zaista uvijek pozitivno iznenadi. Pristala sam recenzirati ovaj DVD iz dva razloga: radi bendova na njemu i radi covera koji mi je svojim dizajnom ‘pao u oči’ ; podsjetio me na neke radove vrlo talentirane mladeži koja radi projekte za Močvaru pa odlučih pogledati o čem’ se radi.

Na “Trustkill Video Assault vol. 1” se nalaze video uradci za dvanaest američkih metal bendova različite žanrovske orijentacije iz Trustkill Recordsa. Spotovi su visokobudžetni (dakle, nema specijalnih efekata ala podmornica u Smogovcima), scene nasilja su sveprisutne, al’ je golotinje vrlo malo što je meni, kao fanatičnoj vjernici i iskompleksiranoj osobi, izuzetno bitno. Najbolji dio ovog odličnog izdanja su komentari za svaki spot u kojima mladi zblajhani Amer sramežljivo pripovijeda o zanimljivostima vezanim za određeni spot, lokacijama na kojima su snimali, higijenskim navikama nekih glazbenika, lomljenju kostiju istih i kojekakvim ludorijama američke mladeži.

Od gore navedenih vratolomija, najzanimljivija je ona u kojoj su prijatelji članova Throwdowna, za potrebe snimanja spota “Forever“, organizirali borbe nalik onima u Fight clubu, naravno bez glume. Dobro, nemojte se nadati litrama krvi i šakama zuba, ali neke scene i nisu baš bezazlene. Jedan od spotova na ovom izdanju MTV je proglasio najseksi spotom 2000. i neke godine. Riječ je o spotu grupe Eighteen Visions” pod nazivom “Waiting For The Heavens“. Moram priznati da sam se nadala nečemu boljem od djevičanskih poljubaca dviju manekenkica u dječjim pidžamama, al’ dobro.

Većina spotova ima neku neku priču, pošteđenu scena bezrazložnog nasilja i golotinje, a čak su i psovke poput ‘fuck’ i ‘shit’ cenzurirane. Prikladno i za metalce mlađe od tri godine.