Rock slagalica

Čitatelji mojih recenzija navikli su čitati isključivo recenzije metal bendova, a kako se već iz naziva u naslovu spomenutog benda može zaključiti da najvjerojatnije nije riječ o spomenutom žanru, mogu ići na Čmarnet. Naravno da se šalim; ostanite, pobogu, ionako ste ovdje radi mojih urnebesno duhovitih opaski.

Open Hand” dobih na preporuku koja je glasila otprilike ovako: “Bolji su od Queens Of The Stone Age“. Doduše, odmah posumnjah u istinitost ove tvrdnje, ali kako posjedujem dječju naivnost zgrabih znatiželjno ponuđeni CD, dodatno privučena ‘šarenim artiklom’ u nadi da ću za par dana bližnjima soliti pamet fantastičnim otkrićem još jednog ‘rock benda 21. stoljeća’. No, ironičan prizvuk slova kojeg trenutno čitate ukazuje da se to nije dogodilo. Fanovi Open Handa koji sada brusite tastature za još jedno e mail kolinje, smirite se; nemam namjeru kritizirati ovako dobar album.

Zvuk Open Handa bilo bi najlakše opisati kao labirint indie, stoner, prog i garage rocka u kojem se tu i tamo izgubite u mračnom hardcore ili metal prolazu. Ne znam može li se na isti način opisati i “Dream”, njihov album prvijenac, ali “You And Me” se nikako ne može gurati niti u jedan od spomenutih, a kamo li isključivo u post grunge žanr, kao što je to učinjeno na nekim siteovima. Prethodna rečenica ne služi nabacivanju terminologijom nego želi uputiti na to da je ovako zvučno svestran bend nemoguće ukalupiti.

No, nije sve baš tako jednostavno; cijena ove žanrovske slagalice je činjenica da gotovo svaka pjesma na ovom albumu zvuči poznato tj. da Open Hand rijetko postiže originalan sound, svojstven isključivo njima, što baš i nije kompliment. Najbolja je pak stvar da su od svakog gore navedenog žanra pokupili najbolje, činjenica da imaju odličan vokal koji može pratiti i prilagoditi se svim zvučnim transformacijama, a ni sposobnost ostalih članova da s nevjerojatnom lakoćom plove kroz sve te različite struje, nije na odmet.

“You And Me” broji petnaest pjesama u samo četrdeset (i nešto sitno) minuta tako da je prvih par preslušavanja poprilično zbunjujuće s obzirom da je teško shvatiti kad koja pjesma počinje i je li njen kraj ujedno i početak druge (ne, nije riječ o konceptualnom albumu). Na “Tough Girl, “Take No Action” i “Waiting For Katy” ugošćen je ženski vokal zbog kojeg bi ste mogli pomisliti da slušate “Auf der Maur”, što je velika prednost tim pjesmama jer se jednostavno ‘lijepe za uho’. “Her Song” balada je u stilu Incubusa kao i “Trench Warfare”. Metal i hardcore najbolje se čuje u posljednjoj, nasilno prekinutoj “Hard Night“.

“You And Me” odlično funkcionira kao sinteza onoga što se rocku desilo u posljednjh desetak godina, ali nikako kao rock bend 21. stoljeća. Ta titula sasvim zasluženo pripada Queens Of The Stone Age.