Tribute album Lou Reeda samome sebi

Jednom čovjeku sve što je Lou Reed ikada snimio je apsoluto savršeno. Ako je suditi prema njegovim intervjuima, taj čovjek je upravo sam Lou Reed. Svaki kritički napad na bilo koji njegov album žestoko je branio stavom tko-smo-mi-da-sudimo-o-njegovoj-umjetnosti. A činjenicu da je čovjek koji je odgovoran za savršenstva glazbe Velvet Undergrounda mogao koji puta ostati i neshvaćen, ipak je teško osporavati. Tako da ćemo samo Lou Reedu ostaviti tu mogućnost da kritizira Lou Reeda.

Na sreću, on ima samo lijepe stvari za reći o sebi samome i nije ga baš briga što neki običan smrtnik misli (ili ne misli) o njegovim stvaralačkim umijećima. A tako i zvuči ova najnovija kompilacija – kao da je slagana po Reedovom vlastitom ‘ćeifu’ i kao da ga baš briga što će publika o izboru ‘greatest hitsa’ misliti.

NYC Man na svoju je kompilaciju uvrstio dosta šaroliko društvo pjesama, ali mu se omaklo i nekoliko ziheraških poteza. Kao na primjer neizbježna “Perfect Day“, “I’m Waiting For The Man” ili live verzija “White Light/White Heat”. Poklonike Velveta zasigurno će razveseliti “Pale Blue Eyes” (jer teško je tom pjesmom ne pogoditi svačiji ukus) i “Sweet Jane“, čiji su rifovi vrlo često potkradani u rock glazbi. Manje-više, sve pjesme najčešće uvrštavane na Lou Reedove best of kompilacije su ovdje.

Ukupno 18 pjesama (od čega su dvije bonus pjesmice – “Satelilite Of Love 2004” i “Walk On The Wild Side – Bertallot Radio Remix”) neće donijeti ništa novo u kolekcionarske krugove. Ipak, album je vrijedno imati. Ako zbog ničeg drugoga onda barem da možete frendove zadiviti na tulumima kada u nadmetanju puštanja davno zaboravljenih lijepih pjesama vi odnekuda izvučete “Coney Island Baby” ili “Legendary Hearts“. Beat that.