The Men: Talentirani momci i dalje se valjaju u prosječnosti

Prije otprilike 7-8 godina, činilo mi se da će bruklinska ekipa okupljena pod imenom The Men poharati svijet. Imali su tad nekoliko zanimljivih albuma, svojevrsni hype, bili čak i kod nas na odličnom koncertu u Močvari, ali na kraju dogodilo se skoro pa ništa, ostali su svojevrsna koncertna klupska atrakcija…

Razlozi svemu tome su vjerojatno česte promjene formacije (iako su sad već nekoliko godina u istoj), ali što je još i bitnije, u promjenama zvuka kojeg više nisu tako pogađali kao na početku karijere kad su iz bijesnog punka u nekoliko albuma postati odličan country rock bend. Nakon tog je uslijedilo nekoliko prosječnih albuma, u nekima su čak koketirali i s elektronikom, ali sve je to više-manje bilo zaboravno, baš kao što će biti i ovaj album benda The Men.

“Mercy” se dotiče gotovo svih točaka dosadašnje karijere, a najviše one country rock faze koja je sad obogaćena većom dozom soula i progresije. To u nekim pjesmama zvuči vrlo dojmljivo i zanimljivo (čitaj uvodna “Cool Water”), dok već u sljedećem momentu ispada skroz zamorno i pitaš se čemu “Wading in Dirty Water” traje preko deset minuta kad se u dvije trećine pjesme gotovo ništa ne dešava, osim njihovog totalno nepotrebnog jammanja.

Da u njima i dalje ima vatre poput The Sonicsa, MC5 i The Stoogesa pokazuje energična “Breeze” koja u svakom pogledu odskače od ostatka albuma, a slobodno bih rekao da je to i najbolja njihova stvar unazad nekoliko albuma. Možda je to naznaka da će se vratiti onom što najbolje znaju, raditi vruće ploče paklenog zvuka.

Ukupno gledajući, kao što sam već i ranije napomenuo, “Mercy” se neće ni po čemu razlikovati od zadnjih nekoliko albuma. Ima tu dobrog materijala, ali ima i onog kojeg želimo što prije zaboraviti, pa kad podvučemo crtu, opet dolazimo do prosjeka u kojem su već godinama. Ipak, tih par momenata pokazuju da bend još nije za odbaciti, iako će se trebati svojski potruditi da dođu natrag na te zvjezdane staze s početka karijere.