Cody Jinks “Mercy”: Prema provjerenoj formuli

Velika je stvar izdavati albume neovisno ili na vlastitim etiketama i u popularnijim žanrovima, a pogotovo u countryju i pri tome dospijevati na vrhove ljestvica i biti prepoznat kao jedna od vodećih figura žanra. Upravo je u tome uspio Cody Jinks. Šest je albuma samizdat, 2018. “Lifers” izlazi na Rounder Recordsu, dok sljedeća tri potpisuje na vlastitoj etiketi Late August, uključujući i aktualni “Mercy”. Plodna diskografija dokaz je velikoga rada i strasti prema glazbi uz koju je odrastao, iako je u mladosti svirao u metal bendu. Danas je glavni predstavnik outlaw countryja, pokreta koji još živi uz glazbenike koje se ne daju povinovati velikim etiketama i sustavu koji potiče country pop zvijezde koje onda dobivaju nagrade u country i americana kategorijama, dok pravi čuvari countryja nisu na radio postajama u SAD-u, ali svakako imaju svoju publiku. Uz Sturgilla Simpsona, Tylera Childersa i Coltera Walla country je još itekako živ, a novi album Codyja Jinksa samo je dodatni kamen u mozaiku.

Upravo je on od ovih navedenih najviše zadržao neovisnost i igra prema svojim pravilima. “Mercy” je još jedan album koji pokazuje Jinksa u najboljem svjetlu radeći ono što najbolje zna, a to je kvalitetna glazba. Album pršti dobrom energijom, sa zvukom koji privlači na prvo slušanje i vokalom koji priziva velikane roots i country glazbe. Recept je jednostavan – onaj tko ima talent i glazbeno obrazovanje koje ga je oblikovalo u određenom pravcu, razumije i osjeća što je country, to mu je habitus i poznat teren, onda je glazba stvarana s lakoćom. Upravo magična lakoća stvaranja i nakon toliko albuma prisutna je i na ovome izdanju. Bez previše eksperimentiranja – kvalitetan vokal, električna i akustična gitara, bubnjevi – od balada do žešćih numera stvorena je priča o ljubavi, fatalnim greškama, ljudskoj gluposti, porocima, iskupljenju, umiranju… Jednostavnost u tekstovima čak i kada se dotiče teških tema pomaže Jinksu da ih prikaže na topao i ljudski način. Nije teško prepoznati se u ovim pjesmama, i upravo je to jedna od većih snaga ovoga albuma, što je pristupačan, prijateljski i terapeutski.

Tipični country toposi poput poroka, smrti, iskupljenja, izgubljenih ljubavi i posrtanja uz privlačan i minimalistički zvuk rezultiraju toplinom i nostalgijom za nekim jednostavnijim vremenima. Možda i najljepša balada na albumu “Dying Isn’t Cheap” pokazuje svu Jinksovu kantautorsku snagu: “And he said, dying isn’t cheap / It’s a mighty hefty cost / When you’re doing it like me / You’ve already lost / If I had to buy my way to heaven / Guess I’d go to hell / Since the only thing she left me / Was this old soul to sell / Since she set me free / Living don’t come easy and dying isn’t cheap”. Svaka je numera bogata stihovima koji bi se mogli navesti. “All It Cost Me Was Everything” samoprijegorno govori o pogreškama i posrtanju: “I get loose, I get loud / Give a lot of people shit to talk about / I get mad, I get mean / But I’m a fire tongued dеvil with a belly full of gasoline”, uvodeći u album u kojem se Jinks bez milosti kritički obraća i sebi i drugima ujedno tražeći od sebe milost i oprost za svoje pogreške.

Već u sljedećoj “Hurt You” koja pršti žešćim zvukom govori o boli koju će nanijeti ili koja mu je nanijeta, odnosno o nemilosrdnosti onih koji lako mogu povrijediti bez osjećaja krivnje. “Feeding the Flames” i “Like A Hurricane” ljubavne su pjesme, ali nimalo tipične. S izraženim gitarama i pomalo divljim vokalom pokazuju koliko je Jinksov country blizak rock glazbi. “Nobody Knows How To Read”, “I Don’t Trust My Memories Anymore” i već spomenuta “Dying Isn’t Cheap” najljepše su balade s albuma, klasične country numere iz bogata Jinksova kataloga takvih pjesama. “Mercy” je jedan od najboljih country albuma izdanih ove godine, koji se neće naći u nominacijama za velike nagrade, ali će svakako biti slušan od strane onih koji vole dobru glazbu, bila ona country ili nešto drugo. Codyju Jinksu jedino je do toga i stalo – on je svoje mjesto kao outlaw glazbenik zaslužio i ima svoju publiku.