Pop-muzika je po definiciji neurotična umjetnička disciplina. Ako želite nešto reći, nemate puno vremena, cca. tri minute za refren, strofe, prijelaz i eventualni solo, a poželjno bi bilo da se bez problema uvuče u uho i teško izlazi van.
Momak s rodnim mjestom na Havajima, Bruno Mars, stvara glazbu koja ima sve od navedenog. Uostalom, koautor je megahita “Fuck You” Cee Lo Greena, a na novom albumu Alicie Keys supotpisuje možda najbolju pjesmu na albumu “Tears Always Win”. I sam ima pomalo neurotični, razbarušeni senzibilitet koji će neke od starijih pratitelja pop muzike podsjetiti na Elvisa Costella, dok će drugi, nakon što čuju “Treasure” (s pravom) reći dvije riječi: Michael Jackson, a treći će, čuvši “Locked out of Heaven” izustiti samo jednu: Sting.
Bruno Mars će svakog dana u svakom pogledu sve više napredovati i vjerojatno se više neće zadovoljavati činjenicom da može napraviti album na kojem pjesme ne sliče jedna na drugu, nego će imati zahtjevnije ciljeve vezane uz senzibilnost, dubinu i cjelinu.