Stvoren je anđeoski i demonski zvuk u jednom, stvorena je “Medulla”

Malo umjetnika je sposobno snimiti potpuno autorski album uz totalnu kreativnu slobodu, oslobođenu svih barijera i stvoriti nešto sasvim novo, samo umjetniku svojstveno i ne ponovljivo… balansirajući između (nad)ljudskih vokalnih sposobnosti do ekstrema. Nakon trogodišnje stanke Björk izdala je šesti studijski album “Medulla“.

Ime se nametnulo tokom stvaranja albuma ( lat.medulla – leđna moždina) kao višeznačan pojam koji ulazi u srž i esenciju njenog stvaralaštva, kao album baziran samo na intuiciji, a ne mozgu, korijenski povezan s primitivnom predcivilizacijom. Upravo vođen tom ideojm album je skoro u potpunosti lišen tradicionalnih instrumenata, te tu ulogu u potpunosti preuzima najsavršeniji i najtajanstveniji prainstrument – ljudski glas.

Björk svaki svoj novi album stvara u odnosu akcija-reakcija na prethodni, te je novi album iz tog razloga teško usporediv sa bilo kojim prethodnikom. Gitaru kao instrument napustila je nakon raspada Sugarcubesa, te se u solo karijeri okrenula orkestralnom zvuku, a najnoviji album lišen je i svega toga te se bazira na vokalnim kontrastima.

Producentski i aranžerski posao na albumu potpisuje sama Björk uz koproducenta na četiri pjesme programera Mark Bella s kojim surađuje u kontinuitetu. Osim njega na albumu je radilo mnoštvo ljudi poput grlene pjevačice Tanye Tagaq Gills, japanskog a cappella asa Dokaka, svestranog umjetnika i glazbenika Robert Wyatta, Rahzela iz The Roots, bivšeg frontmena grupe Faith No More Mike Pattona, Valgeir Sigurdsson iz islandske grupe Mum te LA elektronskog dua Matmos. Neizostavna je i uloga dvadesetoročlanog zbora s Islanda i iz Londona te klasičnog pjevača ‘ljudskog trombonista’ Gregory Purnhagena.

U sječnju 2004. godine nakon “Vespertine” turneje Björk se po prvi put odvaja od dvogodišnje kćeri Isadore i odlazi na vulkanski otok La Gomera na Kanarskim otocima gdje oslobođena počinje stvarati album i to s pjesmom “Pleasure Is All Mine“.

Album je sniman na 18 različitih lokacija: New York, Island, Venecija i već spomenuto Kanarsko otočje. Prvobitno je bio zamišljen nešto klasičnije i tradicionalnije uz upotrebu tradicionalnih instrumenata uz vokale, ali Björk time nije bila zadovoljna te sjeda za mix put te se ‘igra’ gumbićima. Prvo s albuma nestaju ritmični sampleovi te malo pomalo ostatak instrumentalnih slojeva te ostaje goli glas kao vodeći i gotovo jedini instrument. I tako je stvoren anđeoski i demonski zvuk u jednom, stvorena je “Medulla”.

Otvara ga gore spomenuta “Pleasure Is All Mine” nastala u šetnji po vulkanskom otočiću La Gomera. Uz Bjork pjesmu izvodi i grlena pjevačica Tanya Tagaq Gills, Mike Patton i islandski zbor. Pjesma je lagana uvertira u navalu vokalnih eksperimenata i interpretacija koje slijede.

Album se nastavlja pjesmom “Show Me Forgiveness” samostalnim vokalnom izvedbom same umjetnice u svoj svojoj ne opisivoj raskoši a cappella pjevanja. Uznemirujuća i pomalo paranoidna pjesma “Where Is The Line” apokaliptičnog ugođaja u kojoj vokal dobiva gotovo drum ‘n’ bass ulogu, uz potporu Mike Pattona i islandskog zbora.

Otkucaje srca ubrzo smiruje prekrasna pjesma otpjevana na islandskom jeziku “Vökuró” na kojoj se Bjork ponovno pridružuje islandski zbor. Kompozicija je originalno djelo islandske kompozitorice iz sedamdesetih Jorunn Vidar, uspavanka napisana za klavir koju je Björk prilagodila zboru. “Öll Birtan” pjesma također izvedena na islandskom s repetativnim vokalima, izvodi je Björk samostalno.

Slijedi pjesma “Who Is It” koja lagano naginje prema danima Sugarcubesa u komercijalnom smislu, a u programskom se očituje rad losanđeloskog dua Matmos. “Submarine”, duet s Robert Wyattom nastavlja album solidnim spojom dvoje specifičnih vokalista. “Desired Constellation” sljedeća je stvar na albumu koju je publika imala prilike čuti na zadnjoj turneji. Pjesmu, tekstualno vrlo jaku, otvara sanjivi elektronski sampel koji otvara ‘vrata’ umirujućem i stabilnom glasu same Björk te ju prati do kraja pjesme.

Album se nastavlja pjesmom “Oceania” koja je nastala zadnja na albumu, a snimljena je za potrebe otvaranja Olimpijskih igara u Ateni. Pjesmu je Björk napisla zajedno s islandskim pjesnikom Sjon Sigurdssonom s kojim je već surađivala na albumu “Homogenic”. Pjesma je prožeta idejom oceana koji ne vidi granice između zemalja i ljudi. Interpretirana sa londonskim zborm u korelaciji anđeoskih i demonskih vokala nestalnog ritma. Slijedi prekrasna balada izvedena s islandskim zborom nadahnuta pjesnikom E.E. Cummingom i njegovim tekstovima u pjesmama “It May Not Always Be So” i “And I Say”. “Piano II / Ancestors” izvedena u duetu s grlenom pjevačicom Tanyjom, kombinacija je jednostavnih klavirskih akorda i ljudskog glasa koji u ekstremnom obliku zvuči kao stenjanje psa što pjesmi definitivno daje na dramatičnosti i apatiji.

Dvanaesta pjesma na albumu naziva “Mouth’s Cradle” inspirirana majčinstvom, kćerkicom i dojenjem dakle automatski veselijeg prizvuka u kombinaciji s isprekidanim vokalima i zborom u pozadini. Predposljednja stvar na albumu “Wednesday (Mi?vikudags)” veseli pjesmuljak u Björkinoj interpretaciji s kombinacijom vokala viših tonova koji svako malo ‘ulaze i izlaze’ iz pjesme. Jaka ritmična pjesma “Triumph Of A Heart” zatvara album. Rekli biste pa šta?

E ovako, pjesma je u potpunosti nastala od ljudskih glasova ‘ljudskih trombona’ za koji je zaslužan Gregory Purnhagen, dok su za beatove zaslužni Rahzel i japanski beatboxer Dokaka. Te je u njoj sublimiran cjelokupni vokalni eksperiment kojim je Björk još jednom dokazala da genijalnost i intuitivnost idu zajedno.

Ovo je definitivno najkompleksniji i najzreliji album u cjelokupnoj glazbenoj karijeri ove nenadmašne Islanđanke, producentski i aranžerski doveden do savršenstva uz ekipu koju samo Björk može okupiti pod zajednički krov i napraviti još jedan ne nadmašan album koji svakim slušanjem otkriva nešto novo dotad nedokučivo – uz pomoć tehnologije dočarala nam je svu ljepotu i tajanstvenost ljudskog glasa i njegovim dosad nedovoljno istraženim mogućnostima.