Spektakularno orgijanje s muzama

Muze, devet grčkih božica i zaštitnica devet umjetnosti službeno su otete s Olimpa, a razjareni bogovi prokleli su smrtnike i poremetili čovječanstvo. Trojica Brita pod kodnim imenom Muse krenuli su u ‘muzonautsku’ misiju nazvanu “The Resistance” duž Euroazije i svojim zavodljivim instrumentima pokušavaju ih pronaći. Malo tko poznaje istinu – Muse su oteli muze.

Filigranska umijeća skladanja glazbe britanski je trojac Muse na petom studijskom albumu “The Resistance” doveo gotovo do savršenstva, a govorimo ‘gotovo’ jer sa svakim njihovim novim izdanjem očekujemo više i bolje od odličnih prethodnika. Nije neobično što su se nazvali ‘muzama’ jer i najdraža nam riječ indoeuropskog korijena ‘muzika’ potječe od ovih vladarica umjetnosti.

Oduvijek melankolični i pomalo fatalistički Muse novim studijskim izdanjem okreće se puno mračnijim sferama ljudskoga bitka izraženim kroz gnjev, histeriju (sugestija), ali i nervozu utkanu u orkestracije koje ovim albumom dominiraju više nego ikada.

Najavni “Uprising” inventivan je glazbeni oksimoron koji spaja elektronski zvuk novovalnih bendova s početka osamdesetih s futurističkim i Museu tipičnim space-rock dionicama. Snažnim singlom dominiraju instrumenti koji vrlo očito reflektiraju utjecaj Marilyn Mansonova industrial klasika “Beautiful People” svojim gitarističkim distorzijama i oštrim bubnjevima.

Klasični skladatelji i klasična glazbena naobrazba izbijaju na površinu naslovnom “Resistance“, koja unatoč tome neće uživati status jedne “Supermassive Black Hole” ili “Knights Of Cydonia”. Neobičan zaokret predstavlja pop pjesma “Undisclosed Desires” u produkcijskom i vokalnom aspektu bliska Justinu Timberlakeu, ali ovaj plesni novitet i dalje je specifikum Musea čiji će zarazni taktovi dugo odzvanjati u ušima.

Kad smo prije dvije godine razgovarali s Museom otkrili su nam velik utjecaj Fryderyka Chopina. Da je to istina potvrđuje reprezentativna “United States Of Eurasia“, nedvojbeno najistaknutija skladba s albuma, što potvrđuje Chopinova uvertira u E-molu, ali i najbizarniji i toliko perverzan i očit hommage Queenu na čemu im nitko zasigurno neće zamjeriti.

Stapanje “Flasha” i “Bohemian Rapsody” s temom velikana filmske glazbe Mauricea Jarrea iz “Lawrencea od Arabije” nadilazi tipične pastiše i kolaže i stoga visoko leti k antologijskom statusu. Na tekstualnoj razini ironijska je kritika vladarima modernoga svijeta i distopijskim orvelijanskim predviđanjima o suživotu euroazijskih naroda. Neki će neopravdano reći da su u pozadini ove briljantne himne neo-boljševički duhovi. Nažalost, uz ovu je pjesmu postavljen i dosta lošiji komad “Guiding Light“.

Drugom polovicom albuma predstavljaju se orkestracije i instrumentariji tipični za crkvenu glazbu, najbolje ilustrirani orguljaškim uvodom u “Unnatural Selection” protkanu solažama električne gitare i spektakularnim tenorskim imperativom Matthewa Bellamya “I want the truth”.

Perpetuirajuća kritika svog domaćina nalazi u “MK Ultra“, inače neslavnom tajnom CIA-inom metodom ispitivanja pomoću medikamenata, stoga ne čudi pulsirajući kozmos gitara i bubnjeva koji se ipak umiruje u predivnoj višestruko autoreferencijalnoj “I Belong To You / Mon Cour S’ouvre a Ta Voix” obojenom bas-klarinetom. Središnji dio kompozicije zauzima zapanjujuća frankofona minijatura s arijom preuzetom iz opere “Samson i Dalila”.

Treći ciklus čini simfonijska tročinka “Exogenesis” izuzetno dramatičnih instrumentala ispunjenih gudačkim instrumentima personificiranim u panspermičnoj sagi iz pera samog benda u kojoj se kao vokal pojavljuje i basist Christopher Wolstenholme. S “Exogenesis” nepretenciozno, ali krajnje afirmativno Muse zauzima vrh aktualne glazbene scene.

Pomicanje vlastitih vokalnih granica, kompleksna i razrađena autorska kompozicija više su no dovoljni argumenti da “The Resistance” učine albumom godine koji morate posjedovati u bilo kojem formatu.