Soundtrack vrijedan pažnje

Potpis filmskog redatelja Michaela Manna nekog projekta je više nego dovoljna preporuka da mu posvetim pažnju. Čovjek ne radi mnogo filmova, ali ono što napravi je sjajno. Prije svega stvara jedinstvenu atmosferu u svojim filmovima, koju je teško ukratko opisati. Svi oni koji gledali njegove filmove (“Heat”, “The Insider”, “Collateral”, “The Last Of The Mohicans”…) sigurno znaju o čemu pričam.

“Miami Vice” kao tema za film me nije posebno oduševila, ali zbog spomenutog redatelja sam odlučio pogledati film (na svu sreću nema previše veze sa serijom), i kad sam vidio popis novih izdanja našeg glavnog urednika bez prevelikog razmišljanja sam odlučio uzeti soundtrack ovog filma.

Važna komponenta bilo kakve atmosfere (bila ona filmska ili ne) je naravno glazba, pa ćemo se joj se posvetiti u narednih nekoliko redaka.

Uvodna izvrsna obrada Phila Collinsa “In The Air Tonight” koju izvodi Nonpoint, i predstavlja jedan od vrhunaca ove kompilacije. Zanimljiva jer unatoč tome što je mnogo žešća od originala nije izgubila onu posebnu emotivnu nit, pa izaziva naravno ne isti ali podjednako upečataljiv utisak na slušatelja.

Zatim slijede uvijek zanimljivi Moby feat. Patti LaBelle s “One Of These Mornings” i Mogwai s “We’re Not Here“. Drugi vrhunac je Nina Simone sa “Sinnerman (Felix da Housecat’s Heavenly House Mix)“, odlična pjesma koja bi mogla biti jedan od glavnih dijelova večeri nekog plesnog podija.

Cijeli ovaj niz oštrim rezom siječe Manzanita s pjesmom “Arranca”, koja je tipična pjesma u latino maniri i nema tematske veze za svojim prethodnicama. Za sve one koji nisu gledali film i pitaju se što ona ovdje radi, to je iz scene kad je jedan od dvojice glavnih junaka (detektiv Sonny Crockett kojeg glumi Colin Farrell) flertujući nakratko posjetio Kubu u potrazi novim uzbuđenjima.

Naime, taj izlet ne bi bio toliko poseban da potez Miami – Havana nije napravljen ultra brzim gliserom, da cura nije glavna negativka i da sve to skupa nije izvedeno u nekoliko sati. Unatoč takvim nesvakidašnjim scenama kojima vrvi cijeli film nekako sam se uspio ufurati u tu priču za što je zaslužna naravno izvrsna režija, ali ajmo se mi vratiti na glazbu.

Četri posljednje pjesme, koje izvode John Murphy, King Britt & Tim Motzer i Klaus Badelt & Mark Batson su kvalitetni instrumentali koji savršeno pristaju uz onu posebnu atmosferu o kojoj je bilo riječi na početku ovog texta. Slušajući ih bez obzira na film dobijate jedan poseban osjećaj, uzbudljiv, sjetan i smiren istovremeno.

Treba još spomenuti Indiu.Airie (s prekrasnom laganicom “Ready For Love“), Goldfrapp, još jednom Mobyja (ovog puta s “Anthem“), Freaky Chakru.

Ovaj soundtrack je definitivno jedan od boljih koje sam čuo u posljednje vrijeme, i osim što se vrlo dobro uklapa u film, kao samostalna kompilacija je zanimljivo djelo vrijedno pažnje. Preporuka je da prilikom gledanja filma obratite pažnju na glazbu, a zatim da nabavite ovaj soundtrack, i to navedenim redoslijedom.