Solidan otočki prosjek

The Rifles su londonski bend nastao pod tipičnim utjecajima britanske rock scene u novom mileniju, odnosno post The Libertines scene gdje svako malo izroni neki sličan bend dječaraca s gitarama u rukama koji se nadaju da će tradiciju pretvoriti u svoj uspjeh.

Osnovani su 2004. godine, da bi dvije godine potom izdali zanimljiv, ali ne i odveć uspješan album “No Love Lost” s tek nekoliko zapaženih singlica, a ponajviše se istakla pjesma “Local Boy”. Danas, nakon dvije i pol godine, The Rifles se vraćaju na scenu s novim albumom koji se ne odmiče od standardnog zvuka s prvijenca.

Glavna zamjerka albumu “Great Escape” bila bi što dolazi tek sada, nakon prevelikog zasićenja sličnim bendovima, jer da je izdan prije pet godina, možda bi danas mogli pričati o The Rifles kao budućnosti rock scene, ali ovako teško to mogu biti jer se album brzo utopi u prosjek i presjek indie rock scene s Otoka.

Milozvučne gitare, prštajuće pop melodije, solidni tekstovi, zarazni ritmovi… Sve to krase The Riflese kao što je to prije njih krasilo i mnoge druge bendove od već spomenutih The Libertines naovamo. Pa u čemu je onda problem? Problem proizlazi što na “Great Escape” nema nekih hit pjesama koje bi mogle izdići album u nebesa, već su sve podosta izjednačene s tek nezamjetnim amplitudama.

Uvodna “Science In Violence” ima bučnu glazbenu kulisu kao Editorsi, samo što je pjesma ipak nešto slabija od rada spomenutog benda, dok bi već sljedeća naslovna “The Great Escape” mogla postati jedan od najvećih favorita s albuma zbog šarmantnog ritma i pamtljivog refrena.

Potom slijedi nekoliko zanimljivih stvarčica poput “Fall To Sorrow“, “Sometimes” i minimalistička laganica “Toerag“, a nakon njih album zabražđuje u prosječnost koja malo previše okupira sredinu i kraj albuma, a jedina pjesma koja se ističe iz tog dijela je “The General” koja zvuči kao njihova najambicioznija stvar u karijeri zbog dužine pjesme (traje gotovo pet minuta) tijekom kojih eksplozija gitara ne prestaje niti u jednom trenutku.

Zaljubljenici milenijskog britanskog indie rock zvuka zasigurno će naći mnogo aduta u ovom albumu s nizom himničkih pjesama koje su sposobne pobuditi osjećaje onome tko će se dublje upustiti u “Great Escape”, ali ipak nije dovoljno da zaokupira pozornost prosječnog slušatelja, budući da nema nekog hit singla. U takvoj konstataciji, The Rifles bi mogli i dalje ostati skriveni mali bend koji možda i nikad neće dočekati svoju priliku.

“Great Escape” sa svojih 11 skladbi donosi nekoliko iznadprosječnih pjesama koje se ubrzo stope sa slabijima, pa sve zvuči kao ravna linija koja je imala potencijala biti na mnogo višoj razini.