Smišljeno odigrana karta

Floor Jansen je jaka žena s dugim glazbenim stažem, ‘frontwomanica’ symphonic gothic metal benda ReVamp i njegova osnivačica.

Staž je stekla u bendu After Forever, a ekipa iz Nightwisha ukazala joj
je povjerenje, pozvavši je da s njima odradi turneju kad su se
‘riješili’ Anette Olzon. Podaci možda već jesu poznati, ali ih je
potrebno ovdje ponoviti jer su važni za percepciju albuma i djelovanja
ReVampa do sada. Raspad After Forevera bio je trenutak u kojem je sebe mogla definirati kao potpunu glazbenicu, te je iz potvrde istog krenula u stvaranje glazbenog materijala, a nakon što ga je i snimila, osnovala je bend ReVamp prema nazivu albuma. Kako je u međuvremenu postala i službena pjevačica Nightwisha, a naknadno je izašao i album ReVampa koji je tema recenzije, radoznali smo vidjeti što će imati primat u njezinom djelovanju, a što biti ‘side projekt’? No odgovor ćemo dobiti tek kroz Floorine postupke u budućnosti.Ako usporedimo albume ReVampa, lako možemo uočiti pozitivan pomak u autorskom sazrijevanju. Na lirskom polju osjeća se duboka proživljenost stihova nastalih kao posljedica vlastitih spoznaja, a ne izraz nominalne citatnosti uobičajenih lirskih floskula, ovdje je dakako riječ o ‘burnout’ sindromu s kojim se nosila. Glazbeno, “Wild Card” je također snažniji, agresivniji od svojeg prethodnika, s dinamičnim izmjenama symphonic, death, groove i progressive metal melodija čime preslušavanje albuma ne ostavlja ni mrvice vremena za dosađivanje.

Djelomično konceptualna vizura vidljiva je u trilogiji “The Anatomy Of A Nervous Breakdown”, koja je nastavak sličnog principa s “ReVampa”. Ovdje je riječ o brzoj i snažnoj uvodnoj “On The Sideline“, s tragovima deatha, u kojoj Floor dinamiku bubnjeva napada izmjenjujući strategiju nježnog opernog vokala i prijetećeg growla, u “The Limbic System“, najizrazitije simfonijskoj, intrigantna je suigra s bubnjeva preseljena na gitarske riffove, primjetna je promjena tempa i power elementi, dok je treća, “Neurasthenia“, savršeno uparen duet s Devinom Townsendom, s industrial i progressive metal motivima, kovitlac promjena tempa, visokih tonova, toliko začudan da ostavlja bez daha.

“Wild Card”, uz “Neurastheniu”, ima još jedan vrhunac, a riječ je o pjesmi “Misery’s No Crime” koja, iako dominantno gotičko simfonijska, zapravo je album u malom jer se u njoj nalaze svi elementi koji su razasuti u pojedinim pjesmama. Riječ je također o duetu, ovaj put s mračnijim growlom Marka Jansena iz Epice, Floor koristi običan i operni modus pjevanja, suigru gitarskih riffova i bubnjeva upotpunjuju klavijature, a sve zajedno potencira osjećaj beznađa i prepuštanja sudbini. Dominantno gotičko simfonijska je i balada “Distorted Lullabies” u kojoj dominira Floorin vokal tečno nošen piano zvukom klavijatura da bi ga potom snažno podigle gitare spajajući se u olujno carstvo, pa se opet spušta niz zvuk klavijatura i cijela se priča ponavlja.

“Precibus” je progresivna pjesma čija je posebnost u zborskom pripjevu koji priziva ranu fazu rocka. Zborski pripjev u “Amendatory“, koja zvuči poput arije u mjuziklu, operno je strukturiran dopunjujući podcrtavajući snagu i ljepotu Floorine vokalne bravure. “Wolf and Dog” joj je slična s time da je za nju karakteristično upotpunjavanje basa i klavijatura.

Na albumu je vidljiv snažan Floorin potpis, ali je jasno da je i glazbeni dio odrađen na prilično visokom nivou. Govoreći o nazivu albuma, ona tvrdi da je album, kao i njegov naziv, nepredvidljiv. No, on je u stvari očekivan upravo takav kakav jest, složen od sastojaka koje osigurava ona i njezina ekipa u preciznim omjerima poput kvalitetno odrađenog recepta za užitak ljubiteljima takve glazbe. Joker kojega svaki pravi pokeraš ukalkulira.