Rock za sve generacije

Manchesterskom triu Amplifier ovo je debitantski album na kojem su se predstavili kroz kombinaciju klasičnog, hard i modernog rocka, baziranog na čvrstim gitarističkim riffovima i odličnim vokalnim varijacijama frontmana Sela Balamira. Kako je on ujedno i gitarista, proizlazi da se oko njega sve vrti, što naravno nije točno.

Neil Mahony na bassu i bubnjar Matt Brobin nezaobilazni su dio ove kompaktne cjeline, i oni svojim ritmičkim sekcijama jako dobro upotpunjuju gore istaknute osnovne elemente. Koji svoje ideje izvlače iz najboljih dana The Who, Led Zeppelina, The Policea ili pak u novije vrijeme Dovesa. Tim imenima britanske rock scene pridodani su i ‘šminkeri’ ovog albuma, ništa ili tek nešto manje poznati i cijenjeni stručnjaci u svom poslu.

Album je naime, uz Balamira producirao Steve Lyon (Depeche Mode, The Cure), a miksao Chris Sheldon (Foo Fighters, Feeder). Kako vjerujem da je do ove razine recenzije rečeno sve najvažnije o albumu, nema razloga za posebnije ili dublje analize; ovo je jednostavno rock za sve generacije. Tek možda valja istaknuti nekoliko boljih kompozicija: “Motorhead“, “Airborne“, “Neon“.

Naravno da ovo nasilno otcjepljenje od kvalitativno podjednake cjeline za sobom ne povlači automatsku preporuku izbjegavanja ostalih naslova. To nikako. Ovi su pomenuti kao svojevrsna orijentacija, za lakši ulazak u album. Koji je slušljiv sa svih strana, iz svih pozicija i kuteva.