Retrospektiva uspješne karijere ‘Božice ljubavi’

Izdavačka tvrtka Verve objavila je kutiju s tri kompilacijska CD-a jedne od najosebujnijih jazz-umjetnica, Abbey Lincoln.

Pjevačica, pjesnikinja i glumica (za ulogu u filmu “For Love of Ivy”, u kojem je glumila uz Sidneya Poitiera, nominirana je za Zlatni globus), koja je karijeru započela u drugoj polovici pedesetih godina prošloga stoljeća i danas je jedna od najznačajnijih na današnjoj jazz-sceni.

Kroz ove albume predstavljena je cjelokupna polustoljetna diskografska karijera ‘Aminate Moseke‘ (Božica ljubavi), kako ju je prozvao gvinejski predsjednik Seku Toure, od prvog albuma “Abbey Lincoln’s Affair… A Story of a Girl in Love” iz 1956. do “Abbey Sings Abbey” iz 2007. Iznimno cijenjena u glazbeničkim krugovima na snimanjima svih tih albuma, od kojih su neki dobivali maksimalnih pet zvjezdica u uglednim glazbenim časopisima, ostvarila je suradnje s vodećim svjetskim jazzistima.

Ovo izdanje obuhvaća snimke s većine njezinih albuma primjereno prezentirajući njezinu glazbenu karijeru obilježenu kroz četiri karakteristična razdoblja.

U prvom razdoblju, tijekom druge polovice pedesetih godina snimila je četiri ploče s kojih su neke izvedbe zastupljene na polovici prvog CD-a ovog izdanja. Ti albumi – “Abbey Lincoln’s Affair… A Story of a Girl in Love “, “Abbey Lincoln with the Riverside Jazz Stars”, “It’s Magic” i “Abbey is Blue” – obilježeni su izvedbama standarda i suradnjama sa zvijezdama tadašnjeg jazza.

Prvi je snimila uz jazz-orkestar alt-saksofonista i aranžera Bennya Cartera, a ostale s malim sastavima u kojima su među ostalima svirali trubači Kenny Dorham i Art Farmer, trombonisti Curtis Fuller i Julian Priester, saksofonisti Sonny Rollins i Benny Golson, klaviristi Wynton Kelly i Cedar Walton, te bubnjari Philly Joe Jones i Max Roach. Iako se radilo o tada uobičajenom jam-session pristupu, Abbey Lincoln je već u tim izvedbama poznatih pjesama iskazivala osebujan pristup koji je ubrzo zaokružila u prepoznatljiv stil.

Drugo značajno razdoblje, ostvareno tijekom šezdesetih, obilježeno je suradnjom s legendarnim bubnjarom Maxom Roachom, za kojeg je bila udana od 1962. do 1970., te povratak afričkim korijenima i aktivna politička borba protiv rasizma u SAD-u. Iako je Roach bio inicijator i idejni kreator tih projekata, snimke koje je ostvarila na nekim njegovim albumima, te vlastitim što ih je u to doba snimila s njim, ulaze u red njezinih najkreativnijih ostvarenja.

Primjerice, u izvedbi Roachove skladbe “Triptych: Prayer/Protest/Peace” objavljene na njegovom kultnom albumu “We Insist! – Freedom Now Suite”, iako pjeva samo vokalize, progovara iznimnom emotivnom snagom. Ostvarivši ju u duu s Roachom, kroz nju je iskazala značajke političkog, socijalnog i društvenog trenutka početkom šezdesetih u SAD-u, oslikavši razne ugođaje koji su pratili tu borbu: kontemplativnost nasuprot očaju i bijesu te ufanje u promjene koje će donijeti slobodu i mir.

Osim izvedbe s još jednog Roachovog albuma: “It’s Time”, ostvarene u suradnji s jazz-sastavom i gospel-zborom, na ovo je izdanje uvrštena i jedna izvedba s njezina albuma “Straight Ahead” na kojem sviraju legendarni Coleman Hawkins, ali i tada mladi lavovi, alt-saksofonist, bas-klarinetist i flautist Eric Dolphy i trubač Booker Little.

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih Abbey Lincoln je surađivala s raznim glazbenicima, njezin pristup više nije bio strogo profiliran, a objavljivala je za razne izdavačke kuće. Svaki je od tih projekata bio drukčije koncipiran, ovisno o trenutnim suradnicima koji su sudjelovali na snimanjima pojedinih njezinih albuma, primjerice saksofonistima Daveu Liebmanu na “People In Me”, Steveu Colemanu na “Talking to the Sun” ili Archieu Sheppu na “Painted Lady”, te pijanistu Cedaru Waltonu na njegovu albumu “The Maestro”.

No, ta su izdanja potvrdila Abbey Lincoln kao osebujnu autoricu glazbe i tekstova, nerijetko angažirane tematike. S tih izdanja dojmljive su njezine pjesme “The River” i “Throw It Away“, te prepjev Coltraneove skladbe “Africa“.

Potpunu autorsku afirmaciju, ali i stabilnost u karijeri, ponajprije zahvaljujući početku plodne suradnje s izdavačkom kućom Verve, ostvarila je tijekom 1990-ih. i 2000-ih. To je razdoblje na ovom izdanju zastupljeno s čak deset albuma: “The World Is Falling Down”, “You Gotta Pay The Band”, “Devil’s Got Your Tongue”, “When There Is Love”, “A Turtle’s Dream”, “Who Used to Dance”, “Wholly Earth”, “Over the Years”, “It’s Me” i “Abbey Sings Abbey“.

Jedini album iz tog razdoblja koji je snimila kao gošća bio je “Timelessness” klavirista i saksofonista Bhekija Mselekua uz kojeg je koautorica skladbe “Through the Years” koja je odabrana i za naziv ovog trostrukog kompilacijskog CD-izdanja. Sudjelovanjima na snimanjima tih albuma poštovanje prema Abbey Lincoln iskazali su vodeći jazzisti, među ostalima Clark Terry, Charlie Haden, Jackie McLean, Stan Getz, Hank Jones, Pat Metheny, Bobby Hutcherson, Roy Hargrove i Joe Lovano.

Iako je snimala i obrade traditionala, jazz-standarda ili skladbi drugih autora raznih žanrova, primjerice Michela Legranda, Boba Dylana ili Lea Ferrea, na tim su izdanjima najzastupljenije njezine skladbe, djela koja ju obilježavaju kao jedinstvenu i prepoznatljivu osobnost na jazz-sceni čije izvedbe odlikuju ekspresivnost, izražajnost, emotivnost, spontanost i nerobovanje klišejima.

(Preuzeto iz Novog lista od 7. ožujka 2010.)