Otmjena i ljekovita glazba

Priča Melody Gardot može poslužiti kao dokaz kako glazba uistinu liječi. Melody je jedva preživjela tešku prometnu nesreću u kojoj je na nju naletio automobil nakon čega je vozač pobjegao s mjesta nesreće.

Od tog događaja su joj ostale trajne fizičke i neurološke ozljede –
Melody nosi štap, sjedi na posebnom stolcu i hiperosjetljiva je na
svjetlo i buku. Ipak, to je nije obeshrabrilo da se nastavi baviti
glazbom, dapače, glazba je odigrala krucijalnu ulogu u njenom oporavku.
Uz pomoć uređaja koji joj ublažava neurološke bolove nastupa i uživo.

“My One And Only Thrill” je njen drugi album na kojem većinu skladbi sama potpisuje. Često je uspoređuju s Norah Jones, no zbog sklonosti jazzu i tradicionalnom američkom popu rekao bih da je bliža Diani Krall. Sklonost tradicionalnom popu je vidljiva već u uvodnoj “Baby I’m A Fool” koja vuče na Franka Sinatru i mogla bi poslužiti kao tema u nekom filmu iz zlatnog doba Hollywooda.

Sličnih primjera ima još na albumu poput “Deep Within The Corners Of My Mind” pa nije čudno što album zaključuje klasik “Over The Rainbow” obrađen u laganoj bossa nova verziji.

“Who Will Comfort Me” je pravi očajničko-iscjeliteljski blues obojan orguljama, dok bi “Your Heart Is Black As Night” s kulerskim saksofonima i ubojitim stihovima također mogla biti filmska tema, ovaj put za film noir.

Naslovna skladba albuma i “Our Love Is Easy” su slične po načinu na koji je priča o bezuvjetnoj i neumornoj ljubavi u kontrastu s tamnijim i hladnijim melodija te ponekim takvim stihom. Kao da nešto očajničko viri iz prikrajka i govori da tolika ljubav nije prirodna te da čovjeku trebaju i neki drugi oslonci u životu.

Na albumu ima i lounge jazza pojačanog gudačima, Melody u nekoliko navrata pjevuši scat, a zalazi i u šansonijerske vode, najočitije u “Les Etoiles“.

Melody Gardot je dama sa stilom, čiju se glazbu tako treba i konzumirati – polako i smireno poput boce dobrog vina.