Redefinirana bossa nova iz obitelji Gilberto

    1292

    Bebel Gilberto

    All In One

    Datum izdanja: 01.01.1970.

    Izdavač: Verve / Universal Music

    Žanr: Bossa Nova, Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Cancao De Amor
    2. Sun Is Shining
    3. Bim Bom
    4. Nossa Senhora
    5. The Real Thing
    6. Ela (On My Way)
    7. Far From The Sea
    8. All In One
    9. Forever
    10. Secret (Segredo)
    11. Chica Chica Boom Chic
    12. Port Antonio

    Preslušavajući četvrti studijski album Bebel Gilberto mazohistički nastrojeni slušatelji ili oni s naprosto kritički senzibilnijim uhom vjerojatno će se rezignirano, s manjim dozama propovjedničkog prijekora, okrenuti slušanju klasične bossa nove iz zlatnih ’60-ih 20. stoljeća, odbacivši stopljenost elektroničkih beatova, udaraljki, klavira i pop pjevušenja što graniči sa šaputanjem.

    Albumom “All In One” Bebel odbija vjerno tapkati slavnim stopama oca Joaoa Gilberta, no raskid s tradicijom, s druge strane, nije radikalan do mjere u kojoj se nastoji prikazati. Upravo suprotno, klasične žanrovske obrasce redefinira vlastitim idiomatskim potpisom, nadmašivši pritom različita očekivanja i pretpostavljene slabosti.

    Bez obzira na upućenost (da ne kažem namijenjenost) ‘nepretencioznom slušatelju’, a zahvaljujući glazbeno nadarenom obiteljskom stablu, brazilsko-angloameričkim korijenima utjecaja i bogatom scenskom iskustvu, Bebel na implicitan način ostvaruje istoimeni proces nazivu albuma.

    Okupivši eminentne producente (Mark Ronson), kolege glazbenike (Dap Kings, Didi Gutman), obradivši hit Boba Marleya “Sun Is Shining“, “The Real Thing” Steviea Wondera, očev klasik “Bim Bom” (zajedno s Danielom Jobimom, unukom Antonia Carlosa Jobima), te pjesmu Carmen Mirande “Chica Chica Boom Chic” (zajedno s Carlinhosom Brownom), odnosno dokazavši se kao solidni tekstopisac šest pjesama, Bebel Gilberto stvara solidnu i kompaktnu kompilaciju.

    Muziku podržava

    Amalgam južnoameričkih ritmova i utjecaja mnogobrojnih suradnji tijekom karijere s kolegama hibridnih žanrovskih uporišta (Thievery Corporation, David Byrne, Cazuza, itd)., osjećaji zadovoljstva, ugode i opuštanja, uz srdačnu, emotivnu i razigranu interpretaciju, na prvo slušanje uopće ne čine “All In One” progresivno složenijim ostvarenjem u odnosu na njen prvi studijski album “Tanto Tempo” iz 2000. Neopterećenost se, međutim, pokazala središnjom točkom uspješnosti njenog posljednjeg albuma.

    Glazbeno zrela Bebel, neopterećena nasljeđivanjem brenda očeve generacije tj. klasične bossa nove s brazilskih ulica kasnih pedesetih godina prošlog stoljeća, uz pomoć suradnika stvara ‘svijet za sebe’, gdje slušatelj nije voajerski uvučen u pukotine tekstura ritmova, već je pozvan da stvara vlastite privatne svjetove, opušta se i koracima sambe putuje južnoameričkom obalom, ili ga imaginacija odvede nekim drugim obalama.

    Vrijeme je, čini se, protežni motiv sva četiri albuma. Obrađuju se reminiscencije, sjeta, ljubavne patnje ili strasti, jednostavnost trenutka – baš poput istrošenog motiva ljetnog, morskog povjetarca, koji u različitim žanrovskim okvirima zvuči više ili manje inovativno. “All In One” naprosto iskazuje sraslost Bebelina bića i ritma, nerazdvojenost pokreta i spokoja, energije i vibracija.

    Nositelji ‘potencijala hitoidnosti’ zasigurno su već ranije spomenute obrade klasika “Sun Is Shining”, “Bim Bom”, “Chica Chica Boom Chic”, “The Real Thing” (za koje možemo slobodno reći kako su upravo i namijenjene (post)ljetnim zabavama na plaži, terasama ili klubovima), dok pop-skladba “All In One” vjerno opisuje naslovni motiv sinkronizacije između života, prirode, ljubavi i glazbe.

    No unatoč homogenoj cjelini sastavljenoj od dvanaest raznovrsnih skladbi, valja istaći i nekoliko nedostataka albuma. Emotivne Bebeline interpretacije na portugalskom jeziku, gdje na granici jazz improvizacija, nadasve su lagodnije za slušanje, odišu ležernošću, bezbrižnošću, ali i srdačnošću, te snagom.

    Engleske dionice, bez pretencioznog cjepidlačenja, doista umanjuju kvalitetu skladbi, ne toliko zbog njenog naglaska, već zbog očiglednog naprezanja i afektiranja, što na kraju, također, narušava originalnu ritmičnost portugalskog jezika, kao što na trenutke zamara i ostavlja dojam nategnutosti repertoara (posebice višak zvižduka i pjevušenja zaraznih refrena svedenih na “tidudu, rarara, uuuuu, aaaaa”, itd.).

    Muziku podržava