Reizdanje jednog od najboljih domaćih albuma devedesetih

Damira Urbana ne treba posebno predstavljati domaćoj publici. Nakon raspada Laufera s kojim je ostvario zavidnu karijeru nastavio je djelovati samostalno, potpomognut četvoricom pratećih glazbenika. U doba svog postojanja Laufer je bio jedan od ponajboljih alter rock sastav u Hrvatskoj, sa odličnim statusom i kod publike i kod medija, te je bilo mnogo onih koji su bili skeptični prema Urbanovom daljnjem djelovanju.

No, već prvi album koji je snimio pokazao je kako su bili u krivu. Odmak od grunge zvuka koji je bio tipičan za Laufer i Vavinu gitaru, donio mu je naklonost i onog dijela publike sklonije nježnijoj strani rocka, a kvaliteta njegovog osebujnog vokala nikada i nije bila upitna. Štoviše, spadam među one koji smatraju da je “Otrovna kiša” najbolji album koji je Urban ikada snimio.

Budući da je kompletno prvo izdanje “Otrovne kiše” (prvi put izašla 1996. za Izabela Records) već godinama rasprodano, Dancing Bear se odlučio za reizdanje ovog albuma, obogaćeno multimedijalnim dodatkom koji sadrži 3 videospota (“Nebo”, “Astronaut”, “Robot”) te fotoalbum, a knjižica je tako dizajnirana da je moguće odabrati između dvije različite naslovnice.

Inspiraciju za tekstove Urban je ovoga puta našao u svemiru, te je tako svoje ljubavne priče iz pustinja preselio među nebo i zvijezde – njegovi mornari zovu se astronauti koji umjesto riječi nose miris mjeseca (“Astronaut“, uz predivne zvuke violine Edija Mendikovića), a njegova baby odaziva se na ime nuclear (“Nuclear baby“).

Uz pjesmu “Nebo” za koju je snimljen i odličan videospot, ove tri pjesme su mi uvijek nekako bile najdraže u cjelokupnom Urbanovom opusu, no s vremenskim odmakom od devet godina i ponovnim preslušavanjem ovog albuma, otkrila sam još neke koje sam prije neopravdano zanemarila – prije svega “Mravi” jedna od najljepših pjesama na albumu, te “Robot“, predstavljen ne onakvim kakvim obično zamišljamo robote, pun metala i šarafića, već kao osjećajno biće koje je ‘cijeli život bio samo njena igračka što se navija’.

“Ocean” je pak tu kao simbolična opreka svemirskom prostranstvu, a bilo da šapatom priziva “Otrovnu kišu” ili pjeva Onoj Koju Naziva Nebom, Urban svojim pjesmama pogađa u srce čak i one najtvrdokornije.