Rebel Star: Kad je glazba najbolji lijek protiv demona

Teško mi se oteti dojmu da je Rebel Star najbolji bend koji je nastao zadnjih petnaestak godina, ali do danas nije došao do statusa da puni najveće dvorane na području bivše države. Njihov pitak country pop rock jednostavno osvaja na prvu, albumi su im vrhunski, a sve je kulminiralo albumom “Reka” koji je za mene regionalni album protekle dekade.

Ipak, kako se kaže, život piše priče, a priča Rebel Stara ipak ide dalje. Iako je album redom odlično prihvaćen od strane kritike, na koncertnoj promociji u Zagrebu se pojavilo premalo ljudi i to mi je bio jedan od najtužnijih momenata u mojoj karijeri pohađanja koncerata nakon kojeg mjesecima nisam htio ići na live svirke. Bend je dao maksimum, ako ne i više od toga za nekoliko desetaka ljudi…

Sljedeći tužan moment se dogodio kad su najavili raspad benda, jer je bilo teško održavati bend koji je razasut od članova iz mnogo država, iako im je baza Mađarska. Neki od članova su ponovno morali seliti, pa je bilo najlogičnije staviti ‘ključ u bravu’, te napraviti završni koncert u Beogradu u punoj formaciji. Ako je Zagreb bio emotivan, tad je taj izlet u Beograd bio još emotivniji, kad se opraštaš s jednim od najboljih bendova koje si imao prilike poslušati…

Sad treba malo odvrtjeti vrijeme i okrenuti se bližoj povijesti. Bilo je jasno da će Milan krenuti dalje što se glazbe tiče, pa je bilo samo pitanje što i kako. Znao je bacati teasere da nešto radi, ali kakav će rezultat u konačnici ispasti, vjerujem da je malo tko znao. Možda nije niti on do kraja znao što i kako će na kraju sve posložiti jer je po prvi put odlučio napraviti sve sam, odsvirati sve instrumente na svim pjesmama. Tijekom tog procesa nastalo je deset novih pjesama koje su atmosferom slične Rebel Staru, pa je ispalo logično da dobijemo peti album koji je nazvan “Demoni”.

Tko je ranije slušao Rebel Star jasno mu je je da su ljubav, putovanja, snovi i slične teme glavni pokretači Milanove lirike. Tako su i “Demoni” dobili tekstove koji introspektivno nastavljaju tamo gdje se stalo na prošlim albumima. Glazbeno gledano, nije se puno toga promijenilo, i dalje je to melodična americana koja dozvoljava ispovjednoj noti da iskoči u prvi plan.

Ono što se ipak osjeti u ovim pjesmama jest da nedostaje lepršavosti i zaraznosti kakve su imali prošli albumi. Pjesme su nešto usporenije, relaksirajuće, te, bit ću slobodan i izraziti se, manje upečatljive na prvo slušanje. Ali budimo realni, ove pjesme uspoređujem s albumom “Reka” kojeg smatram albumom dekade, pa što god sad djeluje malo razočaravajuće, to je i dalje miljama bolje od mnogih današnjih bendova koji se bave sličnim žanrovskim odrednicama.

U uvodnoj “Nema kantrija za starce” ugošćena je Zvonka iz Svemira te baš, kao što i sam naslov govori, to je jedna retrospektivna pjesma o starenju. “Magla” i nešto brža “Ljubav” su ljubavne, “Oda moru” govori o cjeloživotnom putovanju…

Album ima odlično ime jer je očito da je glazba za Milana poput demona, bez nje jednostavno ne može. Vremena su takva da mu se bend, na žalost, raspao jer se jednostavno dogodio život, pa se u njemu pojavio inat s kojim će dokazati, ponajprije sebi, da i dalje može raditi vrhunske glazbene stvari, pa makar to bilo i u potpunoj samoći. Odlično je da se vratio, iako sam dojma da bi podjela poslova ovoj ploči donijela potrebnu dinamiku.

Pjesme poput “Laži” ili “Praznična pesma” s lakoćom mogu postati klasici Rebel Stara, a i ostatak albuma ima tu notu koju oduvijek volim kod Rebel Stara. Ipak, “Demoni” su stepenicu-dvije slabije ostvarenje od prošlih albuma, posebno ako ga uspoređujem s “Rekom”. Nadam se da će se uskoro okupiti i bend, pa da pjesme počnu disati baš kako trebaju, uživo na svirci.