Bezvremenski Rebel Star osvaja “Rekom”

Ekipa Milana Glavaškog došla je do četvrtog albuma. Kada preslušavamo albume Rebel Stara, lako možemo zaboraviti koja je godina jer albumi su im bezvremenski…

Možda je to za uvod malo pretenciozno reći, ali što reći o bendu koji svakim novim albumom guraju prema naprijed, sve su moćniji i bolji, a odlični su bili i na samom početku karijere. Jednostavno, “Reka” dokazuje da se mnogo stvari vrlo lako mogu dovući do perfekcije, ako se zna što se radi.Smatram da su ovo bezvremenske pjesme iz razloga što je ovaj album vrlo lako mogao izaći i u drugoj polovici ’60-ih dok je rock još bio mlad. Najviše utjecaja bi se moglo uzeti iz ranog folk-rocka, današnje americane, ali isto tako i sjevernjačkog indie popa, budući da svaka pjesma ima nevjerojatan osjećaj za melodiju.Većina pjesmama je pustolovnog karaktera prepuna skica s mnogih putovanja, ali naravno, sve je to u okvirima ljubavnih pjesama, vrlo spretno ispremiješanih nešto bržih i nešto sporijih, zbog čega album ima dinamiku kakvu bi trebao imati svaki album.U recenziji za prethodni album rekao sam da Rebel Star ima jaku konkurenciju u našim My Buddy Moose, ali da je ključna razlika u jeziku na kojem pjevaju. Zbog albuma “Reke” sad bih slobodno mogao ustvrditi da će Rebel Star postati jedna od najvećih uzdanica regionalnog americana zvuka, pa se nadam da će to naše Riječane motivirati da i oni potegnu do ovih razina.

U čemu je fora s albumom “Reka”? Jednostavno se sluša u jednom dahu… Pjesme se nižu jedna za drugom te u niti jednom trenutku nema nečeg što pokvari ukupan dojam. Sve je melodično, radiofonično, hitoidno… Ako ovaj album ne postane jedno od najjačih izdanja ove godine, tad je netko gadno pogriješio u promociji albuma.

Uvodna “U noć” na samom uvodu malo podsjeća na uvod “Relator” Petea Yorna & Scarlett Johansson, ali već nakon nekoliko taktova Rebel Star kreće po svom i ne odustaje od tog. Fino ubačene klavijature uz vrlo frenetični ritam i vokalne akrobacije pokazuju koliko su širokogrudni u prihvaćanju novih i različitih stvari, pa bi tako ovu pjesmu mogli kategorizirati u psihodelični country.

“Veliki dan” je jedna od najvećih pjesama albuma. Tu prvenstveno mislim na zvuk koji je pretočen kao neka britpop pjesma ’90-ih, odnosno, ova skladba je nešto na što bi nam i Pipsi mogli ponuditi. Singl “Ti i ja” je s razlogom ranije izbačen jer upravo ova skladba najbolje opisuje što se može očekivati na albumu, red vrlo osunčanih i optimističnih pjesama, iako je ovo zapravo pjesma o oproštaju.

“Kiša” se vraća u vrijeme kad je Dylan uzeo električnu gitaru u ruke, još jedan singl s albuma “Radio” idealno bi se uklopio u vizuru onog što su Shout Out Louds ponudili na svojem prvijencu prije desetak godina, to je rock himna s usnom harmonikom koja nosi pjesmu, a prvu polovicu albuma zatvara “Drugi san” koja kao da je htjela posjetiti Novi val s odmakom od tri dekade.

Druga polovica albuma nudi jednaku dozu uzbudljivosti samo je generalno nešto laganijih tonova. Sve započinje s “Putujemo ti i ja” koja ima štih Letu štuka na jedan The Jayhawksovski način, a sličan dojam ostavlja i sljedeća “Dimnjaci bez krovova“, dok je još jedna laganica “Sutra” jedina pjesma albuma na kojoj je sve odsvirao Milan sam.

“Stari ključ” bih najlakše mogao usporediti s radovima The Marshmallow Notebooks, akustična gitara, bubanj (+ usna harmonika) i jedan opuštajući ritam, obrada “Široka reka” je jedan od najjačih momenata albuma, dok sve završava sa skladbom “Draga” koja zvuči kao kulerski šlager.

Za mene dvojbe nema, ovo je dosad najjači regionalni album u 2015., a slobodno bih rekao da me već neko vrijeme nije nešto toliko pogodilo kao album “Reka”. Zanimljivo koncipiran album gdje su brže pjesme u prvoj polovici albuma, dok su nešto sporije pjesme na drugoj (da, album će biti objavljen i na ploči), pokazuje da je dosta bitno i slaganje pjesama na albumu. Ovdje nemam nikakvih zamjerki na to jer je ovakav slijed najlogičniji.

Cijeli album je snimljen u Milanovom kućnom studiju i tu se osjeća sva draž analogne opreme potom pojačane modernom produkcijom. Time su pjesme dobile upravo ono što su i trebale, pravu pitkost, osunčanost, ljepotu… Epitete bih mogao nabrajati još neko vrijeme…

Tko se imalo smatra zaljubljenikom u glazbu, “Reka” je obavezno štivo jer je upravo ovim albumom Rebel Star pokazao kako je lako skladati ljetne indie pop/americana pjesme koje nakon tog pjevušiš u nedogled.