Rastuća metalna oluja

Rising Storm novo je ime na sceni njemačkog power/progressive metala.

Iako su formirani još 2008. godine, neko vrijeme nisu bili nazočni na sceni, no sada su se vratili s premijernim albumom “Tempest”. Od osnivanja benda četiri člana slijedili su svoj cilj da produciraju i objave album koji neće biti lako svrstati pod određenu glazbenu etiketu, a tijekom ostvarivanja tog cilja održavali su manje nastupe diljem sjevernog dijela Njemačke. EP “Initium” objavljen je 2010. godine, čime je iniciran proces izdavanja albuma, iako ovaj nije ugledao svjetlo dana iduće tri godine.

Dakle, cilj Rising Storma bio je kreiranje jedinstvenog zvuka, te je gitarist Tony Schumacher osnovao Northern Gateway Production, čime je bend pokušao dobiti karakterističan zvuk i definirati svoj stil glazbe. Poslije osnivanja nastupali su na nekoliko koncerata sa svojim materijalom, dok 2012. godine nisu nastupili na Metalfestu u Dessau, čime su označili objavljivanje albuma i konačan izlazak na scenu. Pored gitarista Tonya Schumachera, postavu čine vokal i basist Karl Bromann, ritam gitarist Eric Grothkop i bubnjar Erik Haus.U dobivanju spomenutog jedinstvenog zvuka i stila glazbe, Rising Storm uglavnom je i uspio. Odlike pjesama na albumu “Tempest” su različitost, power prizvuk kombiniran s progresivnim, heavy i ponekim melankoličnim elementima, uz clean ili žešće, polugrowl vokale, glazba u stilu Iced Earth ili Nevermorea. Pored toga, većina pjesama traje dugo, u prosjeku šest ili sedam minuta, što nije tako uobičajeno za prvi album, no u pjesmama u svakom slučaju ima dovoljno vremena za tu versatilnost.

Album otvara obećavajući instrumental “Tempest“, počinjući s laganim, melankoličnim gitarskim notama i orkestracijama, dok se ne uključe gitare, te do kraja slijede promjene tempa od sporog do srednje brzog. “Shine” je brza i agresivna, u refrenu nešto laganija pjesma s elementima progresive, a Karlov vokal varira od cleana do screamova. Iako njegovi clean vokali, općenito tijekom čitavog albuma na trenutke zvuče nedovoljno snažno i previše monotono, te bi kao takvi mogli dosaditi, screamovima i agresivnijim vokalima Karl povremeno mijenja situaciju. “Of Starving Eagles” pamtljiva je i zarazna na prvo slušanje, još jedna od bržih, s agresivnijim vokalom, a strukturalno joj je slična “The Tool“.

“Dreamwalker” je balada koja kombinira akustičnu gitaru i orkestralne elemente do polovice pjesme kada se uključuje električna gitara, a vokalno je ipak ponešto monotona. “The Eagle” je još jedan spori akustično-orkestralni instrumental misterioznog prizvuka, a na albumu možda i nije najbolje smješten, između brze i dobre “Animan” i srednje brze, ali snažne “Anxiolytic”. “Conquer The Sea” karakteristična je pjesma, sa snažnim vokalom i ritmom, objavljena kao prvi službeni singl i uz “Anxiolytics” jedna je od najboljih. Album zatvara ultra brza “Iron Faith“, ispunjena growlovima i duplim bas pedalama.

Gledajući sama imena pjesama ne može se shvatiti kakva je njihova struktura ili kompozicija, jer Rising Storm razbija tipičnu, monotonu strukturu pjesme i detaljima, pogotovo učestalim promjenama ritma, čini pjesme nešto kompleksnijima i nepredvidljivijima. Iako predugo trajanje albuma može biti prezahtjevno za slušatelja i unatoč malenom nedostatku snage vokala, Rising Storm stavio je sve karte na stol i za prvi put pokazao da ima jake adute.