Pristupačniji i opušteniji nego obično

Ako je “Ultra” bio album koji je spasio Depeche Mode i na kojem su obavili egzorcizam vlastitih demona, “Exciter” ih je ponovo vratio u normalu. Nije bilo nikakvih većih pritisaka pa su se svi nakon dugo vremena osjećali dobro i opušteno na snimanjima.

Dobro, ne baš potpuno opušteno. Kad je došlo vrijeme za rad na albumu, Martin Gore je vjerojatno prvi put prolazio kroz stvaralačku krizu. Osjećao je kao da se ponavlja i bio je zasićen vlastitim skladanjem. Odlučeno je da pokuša raditi s drugim ljudima koji će mu pomoći pomaknuti njegove nedovršene skladbe, što se na kraju i dogodilo.

Također, bilo je vrijeme za neke veće promjene, počevši od suradnika na albumu, preko omota koji je po prvi put bio pozitivan i sunčan, do spotova za pjesme s albuma koje nije režirao njihov dugogodišnji suradnik Anton Corbijn (čiji su spotovi umnogome odredili vizualni identitet Depeche Mode).

S “Exciter” su DM htjeli su napraviti odmak od masivnog zvuka koji je obilježio nekoliko prethodnih albuma. Zvuk albuma je stoga uvelike inspiriran njemačkim minimalističkim technom, čiji je Gore veliki fan. Ostatak teškog industriala tek je “Dead of Night“, jer ‘prljava’ pjesma s tekstom “We’re the horniest boys; With the corniest ploys; Who take the easiest girls; To our sleaziest worlds” jednostavno nije mogla imati sitnu, krhku podlogu. Ona je zvukom automatski prepoznatljiva kao Depeche Mode stvar te je kao stvorena za koncerte.

Možda najambicioznija stvar koja je predstavila novi smjer je “Dream On” (stoga je i izabrana za prvi singl). U njoj su minimalističku elektroniku miješali s akustičnom gitarom i Gahanom koji stihove pjeva kao bujicu riječi.

Gahan je na ovom albumu puno opušteniji nego na “Ultra“, što nije nužno dobra stvar. Vjerojatno zbog emotivnog stanja u kojem se tada nalazio, na “Ultra” je pjevao kao da je svaka riječ bitna. Na “Exciter” je samouvjeren, no definitivno manje osjećajan.

Prava plesna stvar “I Feel Love” je također bio očiti singl. Na “Dream On” i “I Feel Love” Depeche Mode su zvučali radiofonično i pristupačno kako već odavno prije “Excitera” nisu.

Najjači trenuci albuma ipak su bile balade: “When the Body Speaks“, “Freelove” i “Breathe”. Prva ima prekrasne stihove i istu takvu melodiju na gitari koja se provlači kroz pjesmu, a sve je zaokruženo s gudačima. “Freelove” je primjer inteligentnog igranja s elektroničkim instrumentima, a njen tekst je nešto u čemu se mnogi mogu pronaći i opustiti. “Breathe” obrađuje poznatu temu o beznadno zaljubljenom tipu koji ne želi vjerovati o glasine o svojoj ljubavi.

Slično kao i “Ultra“, “Exciter” završava u gospel raspoloženju s “Goodnight Lovers“.

Kao i “Ultra“, kolektorsko reizdanje “Exciter” sadrži DVD s albumom u audio DTS i Dolby Digital 5.1 miksu, dokumentarcem u kojem je analizirana ta faza benda, nekoliko audio live-snimki i bonus-pjesama, među kojima je najzanimljivija obrada pjesme “Dirt” The Stoogesa s njihovog kultnog albuma “Fun House“. Opet je šteta što nema video spotova.

“Exciter” je zaokružen album s vrlo malo praznog hoda, na kojem su se uspješno okušali u nekim novim stvarima i koji je pomogao Depeche Mode pronaći daljnji put u karijeri. Ipak, u usporedbi s njihovim najboljim albumima ostavlja bljeđi dojam.