Predjelo za prste polizati

Novi album Gustafa krčka se već jako dugo vremena, a najave su da ćemo ga moći kusati prije kraja kalendarske godine. I dok čekamo na nj, Edi i njegova vesela družina su u maniri iskusnih ugostitelja iznijeli pred nas predjelo neobična naziva “Tampon vol.1” ne bi li nam pomogli da ubijemo vrijeme i kruljenje u želucu do nove i (nadam se) ukusne porcije iz osebujne, raznim utjecajima oplemenjene, istarske kuhinje.

“Tampon” je sastavljen iz dva dijela. Prvi dio je maxi singl sa tri pjesme – “Črna žaba”, “I da san zna” i “Stara sura”. Sudeći prema ovim stvarima, Gustafi će predstojećim albumom napraviti novi iskorak, ali unutar putanje koju su zacrtali na “Vraćamo se odmah” i “Na minimumu”. To će reći da je utjecaj tex mexa na njihovu glazbu sve manje primjetan, da istražuju neke nove ritmove i žanrove (konkretno na singlu, reggae dub), da brass sekcija dobiva sve veći komad zvučnog kolača, a što će se pozitivno odraziti na još luđi raspašoj na njihovim koncertima, te da u svoje glazbene kolaže sve opuštenije i uspješnije uklapaju melodiju, ritam ili napjeve rodnog polutoka.

“Črna žaba” je siguran koncertni zgoditak koji će se, zahvaljujući svom zaraznom ritmu i razigranim puhačima, na njihovim štalama okružiti stvarima poput “Romea” ili “Vrha Ćićarije” sa zasad zadnjeg albuma “Na minimumu”. “Stara sura” je vrlo uspjela kombinacija reggae duba i istarske tradicije te vjerujem da će i ona naći svoje mjesto na live set listi, taman negdje na početku finalne faze koncertnog ludila.

No, definitivno najjača stvar na singlu koja poziva na opetovano preslušavanje je “I da san zna“. U odnosu na “Črnu žabu” i “Staru suru”, ona je puno smirenija, odsvirana u srednjem tempu, a svojom atmosferom podsjeća na “Forši i sad”. Prva asocijacija koja mi je pala na pamet dok sam preslušavao “I da san zna” bila je – južnjačka utjeha. Naravno, ne kao piće već kao stanje uma i duše. Melankolija južnih pustinja s one strane bare diše u svakom tonu odsviranom na usnoj harmonici. Edi, pjevajući o djevojci ‘bileg lica’ koja ga je ostavila, toj emotivnoj paleti dodaje rezignaciju i zrnce očaja. Sve te emocije zaokružuju jednostavni ali efektni lickovi gitara i povremeni uleti puhača čije su odsvirane note osuđene da se izgube u mraku prerije. Na “Forši i sad” Edi je bio taj koji je slomio srce ‘svojoj maloj’, ovom pjesmom krug se zatvorio.

Da bi se ovo izdanje pokazalo koliko-toliko ekonomski isplativo i hrvatskom potrošaču primamljivo, zvučna najava skorašnjeg albuma ‘podebljana’ je DVD-om na kojem se nalaze svih 14 video spotova istarskih raspašoj-majstora. Dakle, ono što bi vani bio materijal dostatan za izdavanje zasebnog DVD-a ovdje je pridodano kao ‘bonus features’. Zahvaljujući toj činjenici, “Tampon vol.1” može bez problema ponijeti epitet originalnog u domaćim okvirima, a čini mi se i šire.

Svi oni koji ubace DVD u svoj player ne samo što će uživati u ključnim mjestima karijere Gustafa, nego će isto tako moći pratiti i izgradnju vizualnog identiteta benda. Taj su identitet ‘gradila’ svega dvojica režisera, Ferlin i Gonzo, plus u zadnje vrijeme sam Edi Maružin. Od početka su spotovi snimani bez puno filozofije u scenariju – bend u više-manje svakom, efektno ‘obojenom’, kadru (pri čemu se kadrovi često dinamično izmijenjuju), u raznim situacijama s tek pokojim detaljem koji vizualizira ili simbolizira ono o čemu momci sviraju i pjevaju.

No bez obzira što u spotovima nema ništa revolucionarnog niti novog, čini mi se da je bend, postepeno razvijajući svoj vizualni imidž, uspio i u tom segmentu oblikovati nešto autentično i svoje.