Potvrda stare teze o Hendrixu

Uskrsli Jimi Hendrix ima novi album! Naime, nije nikakva novost ako se napiše da je smrt relativna stvar u show businessu i podastru ‘dokazi’ kao što su posthumni albumi Jimija Hendrixa, Johnnya Casha, Boba Marleya i 2Paca.

Također, nije nikakva novost ako se napiše da je ‘novi’ album Jimija Hendrixa jači od bar 60 posto mladih i nadobudnih prog-rock talenata. I nije nikakva novost da je ‘novi’ album Jimija Hendrixa sastavljen uglavnom od snimaka koje s razlogom nisu ugledale svjetlo dana do sada. Ponajbolja pjesma na albumu, vrhunska “Hear My Train A Coming” poznata je još s prastarog “Rainbow Bridgea” iz 1971., odnosno s “Valleys of Neptune” iz 2010.Većina snimaka s albuma “People, Hell and Angels” datira nakon “Electric Ladyland”, kada je Hendrix imao namjeru snimiti dupli album “First Rays of The New Rising Sun”. “People…” je življi album od “First Rays”, ali i ponešto slabiji. Vjerojatno se rezervoar Hendrixovih snimaka bliži kraju, te u skladu s tim studijski tehničar Eddie Kramer navodi kako je ovo zadnji album neobjavljenih studijskih snimaka.

Gledano izvan konteksta nastajanja, “People, Hell and Angels” može se shvatiti kao prosječan dan Hendrixa u studiju. Malo se zagrije, te počne malo sviruckati, upali se funkoidna ili blues podloga, gitara potegne prva, onda se ubaci pomalo izvikujući Jimijev vokal, povremeno s vrhunskim rezultatima, a povremeno se zahtijeva dorada. Energija i prsti genijalnog gitarista služe besprijekorno, a sklapanje pjesama – kako kad i kako gdje. Vokal je više tehnički intoniran, no tako je to kod velikog Jimija, dok je ritam sekcija, sastavljena uglavnom od Billya Coxa i Buddya Milesa, energična poput mlažnjaka. Međuigra Hendrixove gitare sa saksofonom i limenim puhačima naviješta velike stvari koje se nažalost nisu dogodile. Da je poživio, vjerojatno bi u sedamdesetima skuhao nekoliko vrsnih jazz-funk albuma.

Hendrixove fanove ovaj album neće razočarati jer nudi, iako na momente neinspiriranu, profesionalno izvedenu muziku koje se Hendrix ne bi sramio, jedino je pitanje kad bi je izdao i pod kojim okolnostima. Također, pitanje je bi li Hendrix ‘štancao’ različite verzije istih pjesama na različitim albumima i na taj način popunjavao prostor na nosaču zvuka.