The Twang
Love It When I Feel Like This
Datum izdanja: 04.06.2007.
Izdavač: B-Unique / Aquarius Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
The Twang je bend koji mi je trenutno vrlo atipičan za britansku glazbenu scenu jer zvuči preamerički, odnosno kao jedan od tipičnih mainstream rockera kojima nije do ničeg drugog nego da mlate pare vrlo dosadnom mjuzom.
Utjecaji benda su vrlo britanski, najviše s početka 90-tih i mnogi bendovi koji su tada harali u ‘madchesterskoj fazi’, ali konačan produkt u vidu albuma “Love It When I Feel Like This” zvuči vrlo blijedo pa me čude sve silne pohvale za bend koje dolaze s ‘domaćeg’ terena. Kada bolje razmislim, Englezi jako vole svoje, a pošto su dizali u nebesa i lošije bendove, primjer The Twanga je još jedno pravilo koje dokazuje kako trebaš imati samo malo sreće i dobre veze (znanje nije previše bitno) da danas uspiješ.
Bend se okupio tijekom 2004. u Birminghamu, gdje je počeo svirati pod imenom Neon Twang kojeg su uskoro promijenili zbog raznih problema u The Twang, a sačinjavaju ga Phil Etheridge, Martin Saunders, Jon Watkin, Matty Clinton i Stu Hartland. Dečki solidno sviraju svoje instrumente (za razliku od mnogih mladih bendova), zvuče kao da nisu početnici, ali im ‘fale’ dobre ideje koje bi pobudile njihovu kreativnost.
Jedanaest skladbi koje traju preko 40 minuta pokazuju što je bend slušao dok je bio mlađi, jer osim Stone Rosesa ili Happy Mondaysa, ovdje se mogu čuti i veliki utjecaji U2-a, brit-popera, Bon Jovia, ali i novijih glazbenika poput The Streetsa. Album je producirao malo poznati Gavin Monaghan zbog čijeg su neiskustva vjerojatno pjesme i dobile ovakav ljigav zvuk. Šteta, jer da je album došao u bolje ruke, mogao je biti puno bolji.
Glavni vokal Phil Etheridge ima vrlo ograničene glasovne mogućnosti što ispada još jedna vrlo velika mana jer mu je ponekad izvedba ispod svake kritike, dok se u nekim trenucima ipak izvrsno složio s glazbenom podlogom.
Najjače pjesme s albuma su već i izdane kao singlovi (“Wide Awake” i “Either Way“) pa ne znam kako će dalje pokušati uzburkati javnost za svoju glazbu. Nakon vrlo blijede “Ice Cream Sundae” u kojoj nesuvislo zavijaju cijelo vrijeme, kao neki gladni vukovi, slijedi ‘bonjovijevska’ “Wide Awake“, standardna rock stvar s velikim, stadionskim refrenom u stilu U2.
“The Neighbour” je kandidat za album The Streetsa (makar ju on ne bi stavio jer je preloša) jer se na nesuvislo repanje nadovezuje ‘oooo’ i ima neki refrenčić koji nije nimalo upečatljiv. Do nje se nalazi slična, ali mnogo upečatljivija pjesma “Either Way” s predivnom glazbenom podlogom zbog čega je postala i moj favorit albuma.
Ostalo? Vrlo prosječno ili ispod tog pa sam radije preskočio opisivanje ostatka nego da vam dajem reference koje će vas još više udaljiti od benda The Twang. Na već objavljenim singlovima su pokazali da mogu biti zanimljivi široj masi, ali ne shvaćam kako nisu uspjeli posložiti još nekoliko skladnih pjesama prije objavljivanja jer bi album bio mnogo efektniji i bacio ih u sam vrh. Ovako, nadajmo se da će uspjeti dobiti inspiracije do sljedećeg albuma jer u protivnom će jako brzo pasti u zaborav.
Ponekad mladi bendovi mnogo griješe kada žele čim prije izdati svoj prvijenac jer se tada sili kreativnost pa mnoge pjesme zvuče loše i neobrađene do kraja. The Twangu se to dogodilo, a album ne bi spasio niti mnogo bolji producent od Gavina Monaghana kojemu se nema što (previše) zamjeriti.
Dečki, glavu gore, vratite se u garažu i vježbajte pa se vidimo kroz godinu dvije u novom pokušaju te se nadam da će rezultat biti mnogo bolji od “Love It When I Feel Like This”, jer sumnjam da možete biti još lošiji, pošto se vidi iskrica u vama koja vas može raspojasati u pravi plamen.