Kaiseri se vratili radiofoničnom i hitoidnom zvuku

Nedavni zagrebački koncert grupe Kaiser Chiefs pokazao je da njihova popularnost ne jenjava, štoviše da svakim danom postaju sve veći i veći bend, budući da ih je prošle godine pratilo svega 500-tinjak ljudi, a ovog puta prepuna dvorana Dražena Petrovića. Prošli put se promovirao “Yours Truly, Angry Mob“, a sada “Off with Their Heads” svega par dana prije njegovog služenog objavljivanja.

Ukratko da ponovim priču, bend je osnovan još daleke 1996. u Leedsu, ali prvi značajniji uspjesi došli su s prvijencem “Employment” iz 2005., s kojeg su mnoge anti-ljubavne pjesme postale globalni hitovi.

Ostalo je bilo sve više-manje poznato, jedan klasičan brit pop zvuk pomiješan sa synthovima uz gromoglasne refrene koje mogu pjevati svi, potpuno svi, čak i oni koji su s engleskim na ‘vi’.

Sljedbenik “Employmenta“, prošlogodišnji “Yours Truly, Angry Mob” donio je mali zaokret prema nešto rockerskijem zvuku, ali općenito su pjesme s njega bile dosta slabije pa je opstala samo “Ruby” kao neprikosnoven svjetski hit. Na nedavnom koncertu uvidjelo se da su i druge pjesme s tog albuma vrlo hitoidne i svi su ih s radošću primili.

Odmah se postavilo pitanje što mogu novog ponuditi na svojem trećem albumu “Off with Their Heads”, da li će se ponoviti priča s prvijenca ili predhodnika.

Na prvi dojam prilikom preslušavanja albuma, dobiva se dojam da su Kaiseri ponovno pogodili nit s nizom hitoidnih skladbi koje bi uskoro mogle postati jako popularne, a ponajviše za to su ‘krivi’ refreni koji su odreda vrlo pamtljivi i što je bitnije pjevni.

Glazbeno gledajući, Kaiser Chiefsi se i dalje poigravaju britanskim pop-rock naslijeđem zadnjih 30-ak godina. U retro ugođaj, unose mnogo energije koju potom pretoče u zarazne melodije.

Osnovna rock struktura pjesama (gitara-bas-bubanj) svugdje je obogaćena odličnim synth-dionicama čime pjesme dobivaju na širini i radiofoničnosti pa bi se Kaiseri ovim albumom mogli ponovno vratiti u sam vrh otočkog indie rocka.

Da bi vratili dio stare slave, bend je okupio zavidne suradnike makar većina njih nema nikakve veze (barem direktne) s rock izričajem, ali kako Kaiseri često koketiraju s popom, ta gostovanja su vrlo logična.

U prvom redu treba izdvojiti producenta Marka Ronsona, poznatog DJ-a koji se dobro snašao u novom poslu, a sa sobom je povukao i Lily Allen, s kojom je radio na pjesmi “Oh My God” za svoj album “Version”. Vrijedi spomenuti da su tu još i Sway i New Young Pony Club tako da je na okupu prava mala indie ekipa.

Rekao sam da je album prepun potencijalnih hitova, pa ću zato krenuti s tim dijelom albuma. Aktualni hit-singl “Never Miss a Beat” već je pokosio radijski eter. Pjesma je jakog ritma, opake atmosfere i vrlo jednostavnog refrena koji se već dokazao i u koncertnom svijetlu, čime Kaiser Chiefs pokazuju da su se vratili u formu.

Bitka za buduće singlove vjerojatno će se odvijati između pjesama “You Want History“, duboko zaronjena u pop ’80-ih, plesne “Can’t Say What I Mean“, “Good Days Bad Days” koja zvuči kao rani Blur i “Half the Truth” u kojoj se izmjenjuju rap dionice s brip-pop pripjevom.

Nikako ne treba zaboraviti izdvojiti skrivene dragulje poput završne polu-akustične laganice “Remember You’re a Girl” koju je pjeva Nick Hodgson, a ne Ricky. Ima tu još nekoliko interesantnih pjesama, budući da su sve urađene da budu vrlo milozvučne svakom uhu slušatelja.

Trening u Zagrebu pred turneju pokazao je da su Kaiseri i dalje veliki i moćan bend, prava koncertna atrakcija koja može privući veliki broj fanova na svoje koncerte. Za dodatnu injekciju popularnosti, trebao im je jedan dobar album što smatram da su i uspjeli postići s “Off with Their Heads”, makar nije toliko dobar kao što je bio “Employment“.

Vjerujem da će niz jakih singlova izdići cijeli album mnogo više nego što on realno vrijedi, ali bolje da su oni na vrhu nego neki ‘zeleni’ mladići koji još uvijek nisu naučili držati gitaru u rukama.