Post-grunge odsviran prije 8 godina

Kada je Benajmin Burnley prije dosta godina na svom solo nastupu potrgao nečiji mikrofon, počela je priča o nastanku benda i imenu Breaking Benjamin. Još od 1998., kada su nastali nekako je očito da nemaju neke intencije mijenjati svijet i unositi neke revolucionarne promjene na rock scenu.

Drže se onog što im ide, što se financijski isplati i svojim trećim albumom “Phobia” samo su svemu dodali još malo bogatog ušminkanog štiha.

Dosta je jednostavno odrediti gdje se ovaj bend može smjestiti, pa možda samim time i recenzija gubi na smislu, ali bend očito ne bježi od činjenice da ih se može staviti uz bok bendovima kao što su Staind, Cold, Nickelback, Chevelle, tu i tamo Godsmack, a sigurno bi se popis takvih post-grunge-rock bendova mogao još dugo nastaviti. Ali, shvaćate bit priče.

Album je ispunjen uvjerljivim megalomanskim zvukom koji zbilja ponese i najciničniju dušu, ali svirka i rifovi su zbilja neinventivni i za današnjim trendovima zaostaju kojih 7-8 godina. Kitice su malo isprekidane i tiše, pa se onda na refrenu sve otvori i raznježi.

Baš kada sam htio zaključiti da je takav početak albuma s pjesmama “The Diary Of Jane” i “Breath“, primijetio sam da je takav cijeli album. Učinkovit, ali i kukavički. Čak se vidi da je pjesma “Evil Angel” apsolutni rip off Stainda i njihove pjesme “Open Your Eyes“.

Bolji dio albuma su simpatične i zanimljivije “Dance With The Devil” i “Until The End“, ali već na “Topless” se javlja najisfuraniji rif u modernoj rock povijesti. Jedino se akustična verzija ranije spomenute “Diary Of Jane” malo razlikuje jer je u potpunosti tiha i lagana. Sve ostalo je puno teških rifova bez nekakvog uzbuđenja.

S jedne strane, bilo mi je zabavno opet čuti takve pjesme i malo se poigrati s air gitarom, ali vrlo brzo sve skupa dosadi i vrati misao da ovakvih bendova ima jako puno, da su takve pjesme već odsvirane i da je jednostavnije u player staviti neki od već prije snimljenih albuma, koji su takav stil i vinuli u nebo.

Jako dobre strane cijele priče su odličan glas pjevača, koji tu i tamo i zavrišti ako pjesma baš to iziskuje, produkcija albuma koja je moćna i megalomanska, pa dosta maskira neinventivnost, te vjerojatno činjenica da će apsolutno svim fanovima njihovog prošlog albuma “We Are Not Alone” ovo biti još jedan super album kojeg će upijati sve dok im ne dosadi.

Ovisno o zahtjevima, ipak mislim da će se to dogoditi jako brzo.