Phoebe Bridgers: Opravdana sva očekivanja

Nakon odličnoga debitantskog albuma “Stranger in the Alps” Phoebe Bridgers postala je sveprisutna na indie rock sceni. Osim što je surađivala s Mattom Berningerom, Fionom Apple i drugima, osnovala je žensku supergrupu boygenius s Lucy Dacus i Julien Baker te kasnije ostvarila suradnju s Conorom Oberstom u vidu Better Oblivion Coummunity Centra. Oni su, pored Christiana Lee Hutsona, Jima Keltnera, Blakea Millsa, suradnici na drugom albumu Phoebe Bridgers nazvanog “Punisher”. Album je izišao na etiketi Dead Oceans, kao i prethodni, a producenti su opet Tony Berg i Ethan Gruska. “Punisher” je sniman oko godinu i pol dana u studiju Sound City Studios u Los Angelesu. Singlovi koji su najavili album su “Garden Song”, “Kyoto” i “I See You”. Bridgers je izjavila za album da nije ni po čemu avangardan i nov, ali da je za nju “kao diplomiranje”.

Nije skrivala da su razni utjecaji prisutni, prije svega Elliott Smith koji je centar nekoliko pjesama i izvor promišljanja. Kolažiranje, citatnost i referencijalnost itekako su prisutni na izdanju, i za glazbenicu to nije nikakav minus, dapače, smatra da je posuđivanje od drugih pozitivna stvar. Ipak, uz sve navedeno, ne može se poreći jedinstven rukopis Phoebe Bridgers, njezina senzitivnost, melankolija, slojevitost, čežnja i stanovita tuga u stihovima. Teme poput depresije, anksioznosti, disocijacije, nestabilnih odnosa s ocem, partnerima i, općenito, pitanja mentalnoga zdravlja sveprisutni su u pjesmarici ove glazbenice. Tim temama prilazi vrlo zrelo, iako ima samo 25 godina, s autoironijom i jednostavnošću koja se izbrusi nakon dugog promišljanja ili “zurenja u mobitel osam sati”. Slojevitost tekstova i bogatstvo izraza krase ovaj album, kao i zvuk koji je siroviji negoli na prvijencu.

Uz nezaobilazne klavir i gitaru, tu su i synthevi, melotron, bendžo, bas i dr. Dok je prvi album bio više emo-folk, “Punisher” priziva i grunge elemente, iako je punokrvni indie rock album s privlačnim zvukom kojim dominiraju laganije numere s tek kojom iznimkom bržih i uptempo pjesama, od kojih se najviše izdvaja “Kyoto”, numera o problematičnom odnosu s ocem, ali i životu na turneji te osjećaju kako uvijek želiš biti negdje drugdje nego jesi. I wanted to see the world / Through your eyes until it happened / Then I changed my mind, stihovi su koji pokazuju kako Bridgers prikazuje disocijaciju i promjenjivost na poetičan način, a pjesmu zaključuje stihom I’m a liar. Zvučne kulise upotpunjuje rog dajući numeri upečatljiv štih, uz syntheve i bas. “DVD Menu” instrumental je koji otvara album, iza kojega slijedi “Garden Song”, prvi single s albuma. To je numera o snovima i noćnim morama koje je Bridgers imala na turnejama. S druge strane, glazbenica je također izjavila da je to pjesma o stavu prema stvarima i očekivanjima koje imamo. Prateće vokale pjeva njezin menadžer Jeroen Vrijhoef, što je još jedan dokaz kako je ovo album koji je nastao oko kruga prijatelja i najbližih suradnika kako bi se postigla atmosfera koju je glazbenica priželjkivala.

Na prvi pogled nonšalantno i zabavno, no kako se skida sloj po sloj, otkrivaju se tuga, intimnost, privatnost i kompliciranost emocija. To je vidljivo i na numerama “Punisher” i “Halloween”. Prva govori o ponašanju fanova prema omiljenim glazbenicima, a zapravo je posvećena Elliottu Smithu i ogromnoj važnosti koju ima za Bridgers. Njegov je utjecaj neporeciv, i u tekstovima i u zvuku. I can’t open my mouth and forget how to talk / ‘Cause even if I could / Wouldn’t know where to start / Wouldn’t know when to stop, stihovi su koji opisuju što “punisher” zapravo znači i kako bi se Bridgers ponašala da može upoznati Smitha. “Halloween” je balada na kojoj gostuje Conor Oberst, “Chinese Satellite” dirljiva je numera o odrastanju i sazrijevanju, “I See You” udara jako sa stihovima I’ve been playing dead my whole life, “Graceland Too” folk je numera s bendžom, a album zatvara “I Know the End”, apokaliptična numera koja se završava zborskim pjevanjem svih suradnika na albumu i tako ga na najbolji način zatvara. “Punisher” je još jedan odličan album Phoebe Bridgers, koja je tu da ostane i da donese još ovakvih bisera u godinama koje slijede.