Bright Eyes: Otpjevati bol “katedralom riječi”

Nakon devet godina stanke Bright Eyes odlučili su se ponovo okupiti i napraviti album koji će, kako kaže Conor Oberst u intervjuu za NME, biti utjeha slušateljima, dati im osjećaj da pripadaju i da nisu usamljeni. “Down in the Weeds, Where the World Once Was” donosi upravo to – album za slušanje u trenucima kada poželite da vas netko razumije i da uvidite da niste usamljeni u svojim egzistencijalnim teškoćama. Iako je snimljen 2018., album rezonira sa sadašnjim stanjem nemira, krize i gubitaka. Svijet koji je nekada postojao sada je samo sjećanje i korov, s apokaliptičnim predznakom. Osim što je politički aktualan, ovaj je album duboko intiman jer je nastao nakon smrti Oberstova brata 2016. i razvoda sedmogodišnjeg braka 2017. godine.

Conor Oberst posvetio je ovaj album svom pokojnom bratu, dok se bivšoj supruzi obraća na većini pjesama. Nakon svake velike osobne krize, gubitka i nesreće javi se potreba materijalizirati bol i učiniti je opipljivom, odnosno, osloboditi se bremena. Na ovome je albumu to itekako uspjelo jer su Bright Eyes napravili jedan od najboljih albuma ove godine, kantautorski moćan, zvukom šarolik i privlačan, ukupnim dojmom izaziva divljenje te sa svakim novim slušanjem dobiva još više na kvaliteti. Od četrnaest pjesama nijedna nije višak, svaka je dovoljno jaka u svojoj različitosti od druge, a sve ih zajedno spaja nit vodilja albuma – snaga da se nastavi dalje, da se otpleše i otpjeva vlastita bol. To čujemo u “Dance and Sing”: Got to keep on going like it ain’t the end  / Got to change like your life is depending on it. To je lajtmotiv albuma, zajedno sa stihovima iz završne “Comet Song”: You’re approaching, even as you disappear. Ova dva momenta nerazdvojna su za Obersta i samo u dvostrukom odrazu početka i kraja albuma može se shvatiti priča koju album nosi.

Uvodna je numera spoken word na španjolskom Oberstove bivše supruge koja se može i preskočiti. Spomenuta “Dance and Sing” jednostavan je “pravi” početak albuma u kojoj se Oberst otvara i počinje svoju priču izgubljenoga svijeta. Iako počinje jednostavno, kroz nastavak slijede orkestar i zbor te mnoštvo instrumenata koji su korišteni na albumu, od gudačkih do gitara, bendža, perkusija, sintesajzera, melotrona itd. Na sedam numera gitaru svira Flea i to je dalo posebnu čar izdanju kao jukstapozicija folk zvuku koji bend inače njeguje. “Mariana Trench” jedan je od prvih singlova, s hitoidnim refrenom i klasičnim indie folk zvukom. “One and Done” ljubavna je pjesma, pomalo mračnija od ostalih, u kojoj se Oberst otvara uz intro I was dreaming of you / You’re in my dreams. “Stairwell Song” nastavlja priču o nestaloj ljubavi i glazbenik se direktno obraća bivšoj supruzi sa završnim stihovima Nothing changed, you just packed your things one day / Didn’t bother to explain what happened / You like cinematic endings. Kantautorska vještina Conora Obersta sazrela je kroz godine i na svakoj pjesmi iznova osvaja lakoća igranja jezikom i izražavanjem neizrecivoga, ponekad je jasno i dokučivo, na drugim mjestima metaforično i zakučasto.

Zatim slijedi “Persona Non Grata”, koja je bila prvi single s izdanja i u kojoj je prisutan poznati drhtavi Oberstov vokal, koji inače nije forsiran na ovome albumu. “Tilt-A-Whirl” najkraća je, ali možda i najefektnija numera s jednostavnim, upečatljivim zvukom i kada naprasno završi ostavi vas u čudu i želji da traje duže. “Hot Car in the Sun” melankolična je i sjetna, “To Death’s Heart (In Three Parts)” čini kulminaciju albuma sa svojim tekstom i zvukom, i kada vam se čini da je to to, slijede “Calais to Dover” i “Comet Song” koja zatvara album s prizvukom nade i optimizma. “Calais to Dover” divna je numera o gubitku i usamljenosti, o izostanku zatvaranja priče i o tome kako se ništa ne mijenja i, ujedno, kako je jedino promjena konstantna. “Down in the Weeds, Where the World Once Was” album je susreta prošlog i budućeg, rastanaka i sastanaka, tuge i nade, ljubavi i gubitka. Kantautorski je izazovan i dojmljiv, bogatstvom zvuka i mnoštvom instrumenata ostavlja dojam nečega epskog, a jednostavnošću poruke kako treba uvijek nastaviti kao da nije kraj, otplesati bol i krizu, daje utjehu i pruženu ruku u ovom vremenu nestabilnosti i konstantnog predosjećanja katastrofe.