Pazite, najbolje Röyksoppa tek dolazi…

Torbjorn Brundtland i Svein Berge dugo su čekali sa svojim novim albumom, no nekad se isplati čekati. Najgore je nakon dugog iščekivanja novog albuma poslušati osrednji materijal koji ničime ne odaje da se tako dugo stvarao, ipak Röyksopp još uvijek ima kvalitetu.

Njihov elektro zvuk i jaki skandinavski ženski vokal prepoznatljiv je i na "Junioru", trećem im studijskom albumu. Album nije zamišljen kao samostalan već bi uskoro trebao slijediti album koji bi zaokružio ‘projekt’, logično nazvan "Senior".

Ovdje se pak može čuti dugogodišnja suradnicu Anneli Drecker isto kao i goste u liku i djelu švedskih umjetnika Robyn, Lykke Li i The Knife’s Karin Dreijer na dvije pjesme. Brundtland je sam rekao da je njihova čar u tome što su glazbeno shizofrenični te na jednom albumu možemo čuti mješavinu energičnog i tihog, odnosno konstantnu promjenu raspoloženja.

Talent kojeg Röyksopp nepobitno posjeduju leži u konstantnom ažuriranju retro-futurističkih zvukova prošlosti.

Prva pjesma na albumu "Happy Up Here" svakako odudara od ostatka albuma jer je totalno dječjeg karaktera te podsjeća na njihov stariji materijal. S idućom pjesmom "The Girl And The Robot" stvari se polako mijenjaju, zvuk postaj složeniji, identificirala bi ga pod electro-pop, dok ženski vokali (Robyn) stvaraju intenzivniji doživljaj i ugođaj. Album je zablistao i na melankoličnoj, no i istovremeno samopouzdanoj, jakoj "Röyksopp Forever".

Izdvojila bih meni najbolju pjesmu s albuma "Tricky Tricky" čije unikatne provocirajuće ženske taktove nisam mogla zaboraviti. Zaključna "It’s What I Want" pomalo je mračna no baš zato i posebna.

Ostale pjesme ne odudaraju previše, no ne mogu reći da ne pridonose albumu u njegovoj jačini i intenzivnosti. Iako ugodne uhu, ipak nisu toliko muzički ‘uočljive’. Možda će lakše biti dati osvrt na ovaj album nakon što se čuje i "Senior" jer ovakav "Junior", iako kvalitetan, ostaje mi nedorečen.