Jedan od fenomena 21. stoljeća  velika je dostupnost glazbe. Streaming platforme poput Spotifyja i Deezera milijunima ljudi omogućuju da svoje najdraže pjesme slušaju nakon nekoliko klikova mišem. Sudeći po statistici koju je objavio Spotify, prethodne su godine najslušanije pjesme u svijetu bile “Shape of You”, “Despacito”, “Something Just Like This” i “I’m the One”. Iznenađujuće ili ne, samo jedna od navedenih pjesama nije otpjevana na engleskom.

Takvi rezultati nisu tipični samo za Spotify, pjesme pisane na engleskom jeziku dominiraju  top ljestvicama  diljem svijeta. Engleski je, možemo slobodno reći, postao službeni jezik glazbe. Glazbenici odlučuju pisati na engleskom s ciljem da njihove pjesme dosegnu što veći broj slušatelja, i dok je nekima svejedno na kojem jeziku je otpjevana pjesma koja predstavlja njihovu zemlju na Eurosongu, postoje i oni koji ne gledaju blagonaklono na izvođače koji se odlučuju ići rutom zvanom “napišimo pjesmu na engleskom”. Možemo postaviti pitanje – trebaju li glazbenici pjevati isključivo na materinskom jeziku?

Prednosti engleskog nad ostalim jezicima

Mnogi će izvođači koji nisu njegovi izvorni govornici reći kako su se odlučili stvarati na engleskom kako bi pridobili što veći broj strane publike. Proboj na glazbeno tržište sve je samo ne lagan zadatak, a ukoliko publika ne može razumijeti poruku koju vaše pjesme šalju to može biti otežavajuća okolnost. S druge strane, postoje i oni koji tvrde kako je engleski najprikladniji jezik kad je u pitanju rimovanje, rečenična struktura i pisanje stihova.

Muziku podržava

Jedan od takvih glazbenika je Ragnar “Raggi” Þórhallsson, gitarist islandske folk senzacije Of Monsters and Men, benda koji je 2011. godine osvojio milijunsku publiku zahvaljujući hitu “Little Talks”. Naime, Raggi je jednom za The Guardian  izjavio kako je islandski pregrub jezik, što ga čini idealnim za metal glazbu, ali ne i za mekani akustični folk, po čemu je njegov bend poznat.

To mišljenje vjerojatno dijeli i Björk, najpoznatije lice islandskog glazbenog vala, koja je najveći dio svojeg glazbenog opusa otjevala na engleskom. “All Is Full Of Love”, “Army Of Me”“Play Dead” samo su neki od  hitova koji su ’90-ih godina od nje stvorili glazbenu ikonu.

Možda najpoznatiji norveški elektronički duo, Röyksopp, koji je zahvaljujući svojem zamračenom zvuku priznat kao jedan od najkvalitetnijih predstavnika ovog žanra, također svoje tekstove piše na engleskom jeziku.

Ipak, najbolji primjer da itekako ima smisla pisati pjesme na jeziku koji nije materinski je švedska grupa ABBA, po mišljenju mnogih najbolja pop skupina koja je ikad postojala i koja je ove godine najavila povratak. U kombinaciji s izrazito zaraznim instrumentalnim melodijama i lako pamtljivim tekstovima na engleskom jeziku ostavili su snažan trag na pop kulturu i doista je teško zamisliti da bi bend ostvario jednak uspjeh pjevajući na švedskom.

K-pop i j-rock senzacije koje dokazuju suprotno

Dokaz da za međunarodni uspjeh nije potrebno pjevati na svima razumljivom jeziku sasvim je sigurno k-pop, glazbeni val koji se javio ’90-ih godina u Južnoj Koreji i o kojem smo nedavno pisali. Dvadesetak godina kasnije k-pop je postao audiovizualni fenomen čiji su predstavnici probili jezičnu barijeru i uspješno stekli status idola milijuna američkih i europskih tinejdžera, što se najbolje vidi po rasprodanim koncertima na tim prostorima. Trenutno najpoznatiji bend tog žanra, BTS, svoje pjesme izvodi na korejskom, a zanimljivo je kako u komentarima na njihovim YouToube kanalu prevladava engleski jezik, što pokazuje koliko je sam žanr popularan u svijetu. Jedan od njhovih najvećih hitova, “DNA”, trenutno na spomenutoj platformi ima skoro 500 milijuna pregleda.

Ne smijemo zaboraviti viralni hit južnokorejskog repera Psyja, koji je ušao u povijest kao prvi izvođač čiji je spot pregledan milijardu puta. “Gangnam Style” je 2012. godine stvorio plesnu groznicu koje se tog ljeta nismo mogli riješiti, a do danas je pjesma preslušana više od 3 milijarde puta.

Osim korejske glazbene scene, američko i europsko tržište na svoj je teritorij prihvatilo i japanske izvođače. Jedni od najpopularnijih bendova tog pravca su Dir En Grey i Babymetal, koji u svojim spotovima i na koncertima milijunima obožavatelja serviraju pravo audiovizualno ludilo. Pjevanje na materinskom jeziku ovim bendovima daje dodatnu dozu mističnosti, i zapravo bi im pisanje na engleskom komercijalno naštetilo.

Zašto se ograničiti na samo jedan jezik?

Kreativna sloboda svakom je umjetniku izrazito bitna, a ponekad glazbenici tu slobodu potraže pisanjem na više jezika. Takav slučaj je Manu Chao, čije su pjesme otpjevane na engleskom, španjolskom, francuskom, talijanskom i arapskom. Njega prati Cécile Corbel, francuska kompozitorica koja stvara na francuskom, njemačkom, turskom i japanskom. Zanimljivo, japanska umjetnica Yoko Kanno, poznata po skladanju za anime serije, za potrebe pisanja pjesama osmislila je vlastiti jezik nazvan gablish.

Jezik je dio svačijeg identiteta, i svaki jezik, bilo standardni ili dijalekt, donosi određenu ljepotu i na drugačiji način izražava emocije, stoga se možda nitko ne bi trebao ograničavati na pisanje na samo jednom jeziku. Glazba može probiti jezične barijere i iz slušatelja izvući određene emocije neovisno o tome je li tekst razumljiv. Sjetimo se prošlogodišnjeg pobjednika Eurosonga, Salvadora Sobrala, i njegove emotivne izvedbe  pjesme Amar pelos dois”. Ipak, ne smijemo zaboraviti kako je najbitniije da glazbenici na kraju budu zadovoljni svojim pjesmama. Bilo to na materinskom, engleskom ili izmišljenom jeziku, posve je nebitno.

Muziku podržava